Kakav je prekrasan dan morao biti za oca da ponovo dočekuje svog sina ponovo na nebu, Nakon svjedočenja i njegove patnje i smrti i vaskrsenja iz mrtvih. Slavni dolazak Sina kući dogodio se na dan Vaznesenja.
Otac je poslao svog Sina sa misijom
Otac je poslao svog Sina sa misijom u svijet, out of ljubav prema čovečanstvu, koji je pao zbog neposlušnosti Bogu i napravio zbrku.
Isus je došao u tijelu u a pali svijet i živio među nevjerničkim buntovnim naraštajem koji je bio duhovno zaslijepljen i volio grijeh i bezakonje.
U (vjerski) vođe i starješine doma Izraelova nisu vidjeli u Isusu sjaj Božje slave, i izričitu sliku Boga, kome su služili.
Mnogi od njih nisu videli Isusa kao Mesija ali kao Belijalov sin.
Ono što je Isus smatrao svetim, smatrali su nesvetim. I ono što su smatrali svetim, Isus je smatran nesvetim.
Ono što je Isus smatrao dobrim, smatrali su zlom, i šta su smatrali dobrim, Isus je smatrao zlo.
I još, obojica su rekli da poznaju Boga i da su mu služili, ali ko je govorio istinu?
Patnje i smrt na krstu i vaskrsenje iz mrtvih Isusa Hrista je bio odlučujući faktor i pokazao ko govori istinu i ko je zaista poslan i određen (pomazan) bogami.
Svijet je prezirao Isusa, ali Bog nije
Svijet je prezirao Isusa i cijenio Ga pogođenog, razbijeni Božji, i pogođeni i napušteni od Boga. Ali Otac nije napustio svog voljnog vjernog Sina, Ko je bio prezren, odbacili i ubili vođe Njegove kuće.
Sve to vreme, Otac je bio sa Isusom i povezan sa Njim, do trenutka kada je Otac položio grijeh i bezakonje svijeta na svog Sina, i učinio da je Isus sagriješio i zbog toga je bio odvojen od svog Oca na kratko vrijeme i stavljen ispod anđela i ostao u kraljevstvo smrti (Oh. Psalam 8:5-9, Isaija 53:3-12, Hebrejima 2:7-9).
Tokom svog života na zemlji, Isus je provodio mnogo vremena sa Ocem. Isus je izgovorio svoje riječi, koje nije uvek bilo prijatno čuti i koje ljudi nisu uvek voleli, i činio Njegova djela, koji se nisu uvek smatrali Božjim delima.
Ali uprkos nevjeri ljudi, iskušenja u telu, i kritike, otpor, progon, i patnje, Isus je ostao vjeran i poslušan volji i riječi Očevoj i završio je svoje djelo, čime će On dovesti mnogo sinova (oba mužjaka i ženke) da ih proslavi i posveti i učini savršenima i pomiri ih sa Bogom.
Učinio si ga malo nižim od anđela; ti si Ga ovenčao slavom i čašću, i postavio Ga nad djelima ruku Tvojih: Sve si pokorio pod Njegove noge. Jer u tome je On sve pokorio pod Sebe, Nije ostavio ništa što mu nije podređeno. Ali sada još ne vidimo sve stvari koje su podređene Njemu. Ali mi vidimo Isusa, koji je učinjen malo nižim od anđela za patnju smrti, ovenčan slavom i čašću; da On milošću Božjom okusi smrt za svakog čovjeka. Jer je postao On, za koga su sve stvari, i od koga su sve stvari, u dovođenju mnogih sinova u slavu, kako bi kapetana njihovog spasenja učinili savršenim kroz patnje. Jer i Onaj koji posvećuje i oni koji su posvećeni svi su od jednog
Hebrejima 2:7-11
Svijet je odbacio Isusa kao Kralja, ali Bog nije
Svijet nije smatrao Njegova djela pravednim, ali Bog jeste i prihvatio Njegova žrtva i krv.
Svijet je odbacio Isusa kao Kralja, ali Otac nije.
Svijet se rugao Isusu kao Kralju stavljajući mu trnovu krunu na glavu i stavljajući Mu purpurnu haljinu. Ali Otac je uzvisio svog vjernog Sina na svom dolasku kući i okrunio Ga slavom i čašću.
Slavni dolazak Sina Isusa Krista kući
Otac je dao Isusu krunu i žezlo Njegovog Kraljevstva i postavio Isusa, Njegov Sin s Njegove desne strane na prijestolju i stavio Ga iznad svake kneževine, snaga, moći, i vlast i svako ime koje se imenuje (Efežanima 1:20-23, Hebrejima 1-2).
Otac je stavio Svoje Ime iznad svakog imena, čime je Isus stekao najviše mesto, ima za nabaviti
Kroz Isusove patnje i smrt, On je donio i još uvijek dovodi mnoge sinove u slavu i posveti ih do punine vremena.
'Budite sol zemlje’
