Pokajanje je prvi korak nakon slušanja Božje riječi i vjerovanja u Isusa Krista (Sin Božji) i Njegovu krv. Regenerisani život hrišćanina počinje pokajanjem. Bez pokajanja ne možete se ponovo roditi u Hristu. Ali šta je pokajanje prema Bibliji i šta pokajanje znači za život osobe?
Možete li živjeti istim životom kao prije pokajanja??
Mnogi kršćani kažu da vjeruju u Isusa Krista i da su se pokajali i ponovo su rođeni, dok njihovi životi ostaju nepromenjeni. Oni priznaju Isusa Hrista kao svog Spasitelja i Gospoda, u međuvremenu žive istim životom kao što su živeli pre svog pokajanja. Ali ako se čovjek ne promijeni i istraje u grijehu, da li se osoba zaista pokajala? Ako je tako, za šta se osoba pokajala?
Šta je pokajanje?
Pokajanje je kratak proces, a ne doživotni proces. Pokajanje je promjena mišljenja i okretanje od života koji ste živjeli.
Da bismo razumeli proces pokajanja, moramo pogledati šta Biblija kaže o pokajanju umjesto onoga što teolozi, propovjednici, doktrine o čoveku, a nalazi i mišljenja hrišćana govore o pokajanju. Šta se dešava kada se neko pokaje?
Šta znači riječ pokajanje?
Riječ pokajanje je prevedena, od grčke reči ‘metan', i znači razmišljati drugačije ili kasnije, tj.. preispitati (moralno, osetiti sažaljenje):—pokaj se.
Šta Biblija kaže o pokajanju u Starom zavjetu?
U Starom zavjetu, mnogo puta čitamo o Božijem pozivu na pokajanje. Božji narod je često išao svojim putem, umjesto Božiji put. Pokušali su da drže Božji zakon, ali su takođe usvojili kulturu neznabožaca, carine, i ponašanje. Njihovo srce nije bilo potpuno predano Bogu.
Nisu vole Boga svim svojim srcem ali im je srce bilo podeljeno. Deo njihovog srca bio je posvećen Božijem zakonu i propisima, a drugi dio je bio posvećen testamentu, požude i želje njihovog tijela i želja da budu i da hodaju kao neznabošci.
Mnogo puta, Bog je preko proroka govorio svom narodu da ih otkrije i suoči sa njihovim prestupima. Bog je otkrio srce svog naroda prorocima i pokazao im stanje svog naroda.
Proroci su suočili ljude sa njihovim grešnim ponašanjem. Ljudi su imali izbor da ozbiljno shvate riječ Gospodnju i pokaju se i otklone grijehe,, idoli, i sve gadosti iz njihovih života i vratiti se i pokoriti se Bogu ili ne.
Zato reci domu Izraelovu, Ovako govori Gospod Bog; Pokajati se, i odvratite se od svojih idola; i odvrati lica svoja od svih svojih gadosti (Ezekiel 14:6)
Bog je pozvao svoj narod na pokajanje iz ljubavi
Sve što je Bog želio je da ima odnos sa svojim narodom. Bog nije želio da im zagorča život. Ali Bog nije želio da izgubi nijedno od svoje djece. On nije želio da ijedno od Njegove djece bude zauvijek izgubljeno. Stoga, out of Njegova velika ljubav, Bog je pozvao svoj narod na pokajanje.
Ali Njegov narod je često bio tvrdoglav i nije želeo da sluša svog Boga. Mislili su da bi bilo dovoljno da odu u hram, održavati rituale, i žrtve, koje je Bog dao Mojsiju. Ali Bog nije bio zainteresovan za njih žrtve za svoje grijehe, već njihova poslušnost Njegovoj volji.
Narod doma Izraela želeo je da živi svoj život; rade ono što su hteli. Iako su priznali da su slijedili i poslušali Božje zapovijesti, njihovo srce nije pripadalo Bogu. Živjeli su baš kao što su živjeli pagani. Jedva da je postojala razlika između Božjeg naroda i paganskih naroda.
Ali kroz cijeli Stari zavjet, čitamo o Božjoj ljubavi i oproštenju koje je pružio svom narodu kada su se pokajali za svoje grijehe
Svaki put, Bog je svom narodu dao mogućnost da se pokaje zbog svog hoda (način življenja) i vratite se Njemu.
Bog nije rekao: “A sada sam to imao sa svima vama! Ne možete se više kajati, neću ti više oprostiti!” Ne, svaki put kada je Bog pozvao svoj narod na pokajanje. Ali to je bilo na ljudima, šta su odlučili da urade. Odlučili su da poslušaju Njegov poziv i pokaju se i uklone grijehe i bezakonja iz svojih života i pokore se Bogu i Njegovom zakonu ili da odbiju Njegov poziv i nastave da hodaju u grijesima i bezakonjima.
Šta Biblija kaže o pokajanju u Novom zavjetu?
Prva osoba u Novom zavjetu, koga je Bog poslao, pozvati Božji narod na pokajanje bilo je Jovana Krstitelja. Tokom Jovanovog obrezivanja, osmog dana, njegov otac Zaharija bio je ispunjen Duhom Svetim, i izgovorio sledeće reči:
I ti, dijete, nazvaće se prorokom Svevišnjeg: jer ćeš ići pred licem Gospodnjim da mu pripremiš putove; Da da znanje o spasenju svom narodu oproštenjem njihovih grijeha, Kroz nježnu milost našeg Boga; čime nas je zora s visine posjetila, da daju svjetlost onima koji sjede u tami i u sjeni smrti (Luke 1:76-79)
Bog je odvojio Jovana Krstitelja za specijalnu misiju i osamio Jovana u pustinji.
Ivan Krstitelj nije odrastao u 'svijetu' među ljudima. Ali Jovan Krstitelj je odrastao u pustinjama i ojačao duhom. Odrastao je uz čistu Božju Riječ i poznavao Carstvo Božje.
Jovana Krstitelja svetski sistem nije uticao i ukaljao; po religiji, Mišljenja, Nalazi, doktrine i filozofije ljudi.
Kada je Jovan Krstitelj bio oko 29/30 godine, došla mu je riječ Božja.
Kad mu je došla Božja riječ, Jovan Krstitelj je počeo da propoveda poziv na pokajanje i krštenje pokajanja za oproštenje greha. I tako, Jovan Krstitelj je otišao i pripremio put Gospodnji.
Glas onoga koji plače u pustinji, Pripremite put Gospodnji, ispravi mu puteve. Svaka dolina će biti ispunjena, i svaka planina i brdo će se spustiti; a krivo će biti ispravljeno, a grubi putevi će biti glatki; I svako će tijelo vidjeti spasenje Božje (Luke 3:4-6)
Pokajte se, jer se približi Carstvo nebesko
Jovan Krstitelj je počeo da propoveda po celoj zemlji Jordanu. Davao je javni proglas, sa tom formalnošću, gravitacije, i autoritet, da je ljude privukao njegov govor i da su morali poslušati njegove riječi.
Jovan Krstitelj nije govorio blage i ljubazne reči da bi udovoljio narodu. Nije govorio ono što su ljudi hteli da čuju. Ali Jovan Krstitelj je govorio prave reči Božje, ugoditi Bogu.
Kroz njegovu poruku i krštenje pokajanja, Jovan je dao Božjem narodu priliku da se pokaje, da se predomislim, i da se odvratim od grijeha, uklanjanjem grijeha iz njihovih života. (Pročitajte također: ‘Jovana Krstitelja, čovek koji se nije poklonio‘).
Jovanovo krštenje je bilo s obzirom na to, da su gresi otklonjeni. Dok je Jovan krstio narod u rijeci Jordan, ljudi su priznali svoje grehe i bili uronjeni u vodu.
Šta je plod pokajanja?
Kako je Jovan Krstitelj znao da se narod nije pokajao? Po plodu njihovog hoda; Njihova djela. Plod njihovog hoda nije bio toliko težak kao pokajanje koje su ispovijedali. Drugim riječima, njihovi radovi nisu odgovarali onome što su govorili.
Pokajanje znači, promjena mišljenja u odnosu na prethodni život. To znači promjenu mišljenja u vezi s vašim prethodnim životom, koje rezultiraju tugom, žaljenje, i promjena ponašanja, posebno moralno, i otklanjanje greha.
Donesite, dakle, plodove dostojne pokajanja (Luke 3:8)
Šta je Isus rekao o pokajanju?
Kada je Isus izašao iz pustinje, Isus je počeo da propoveda, govoriti, “Pokajati se, jer se približilo Carstvo Božije.” Isus je propovijedao istu poruku kao Ivan Krstitelj. Nosio je istu poruku pokajanja.
Isus je takođe govorio sa formalnošću, gravitacije, i autoritet, da su ljudi bili privučeni Njegovim govorom i morali su se pokoravati Njegovim riječima.
Isus nije propovedao ono što su ljudi želeli da čuju, niti je Isus propovijedao poruke kako bi zadovoljio i pridobio ljude i pridobio više sljedbenika. Ali Isus je propovijedao istinu, koji je često sadržavao teške riječi.
Zbog Isusa’ teške konfrontacijske riječi, skoro svi Njegovi učenici su se okrenuli od Njega i napustili Isusa, osim dvanaestorice (John 6:60-69).
Isus je počeo koriti gradove Vitsajde, Chorazin, i Kafarnaum, gde je Isus činio većinu svojih čuda; demonstracije Božje moći, ali narod se nije pokajao.
Zato je Isus rekao, da na Sudnjem danu, bilo bi izdržljivije za gradove u Tiru, Sidon, i Sodoma, onda bi to bilo za njih. Isus je rekao, spustili bi se u pakao; dubine bijede i sramote u nevidljivom svijetu (Matthew 11:20-23).
Zar nisu vjerovali u Isusa? Videli su čuda i moći Carstva Božijeg, pa su verovali, ali… nisu se pokajali.
Ne, nisu se okrenuli od svojih grijeha i svojih života kao grešnika. Voleli su svoje živote. Stoga, nisu mogli ukloniti grijehe iz svojih života, jer su voleli da rade ono što su radili. Nisu mogli da se odreknu sopstvenih života i umri sebi’. Zato se nisu pokajali.
Isus je rekao, osim ako se ljudi ne pokaju, svi će izginuti (Luke 13:5)
Šta je Isus rekao o pokajanju nakon svog vaskrsenja?
Možda mislite, "Da, ali to je bilo prije raspeća i uskrsnuća Isusa Krista. Sada, imamo oproštenje svih naših grijeha, Isusovom krvlju. Sada, živimo pod milošću.”
Zaista? U knjizi Otkrivenja, Isus je i dalje govorio iste riječi i istu poruku o pokajanju i odbacivanju grijeha.
Pokajati se; ili ću tebi brzo doći do tebe, i borit će se protiv njih sa mačem mojih usta (Otkrivenje 2:16 KJV)
Stoga, odmah se predomislite. Ali ako ne, Brzo dolazim k vama i ratovaću protiv njih mačem usta svojih. (Otkrivenje 2:16 KWT)
Isus je poslije izgovorio ove riječi Njegovo raspeće, Njegovo uskrsnuće, i Njegovo uzdizanje do neba.
Stoga, ljudi, koji istraju u grijehu i ne uklanjaju grijehe iz svojih života nisu spašeni. Bez obzira na ljude, koji sebe nazivaju hrišćanima kažu ili misle. Njihova djela će biti ocijenjena Riječju na Sudnjem danu. (Otkrivenje 20:12-13 (Pročitajte također: Možete li živjeti u grijehu i biti spremljen?).
Šta su Isusovi učenici rekli o pokajanju?
Učenici i sljedbenici Isusa Krista također su propovijedali poziv na pokajanje. Oni nisu samo propovijedali poziv na pokajanje prije Njegovog raspeća za vrijeme Njegovog života na zemlji, ali i nakon Isusa’ raspeće i vaskrsenje iz mrtvih. Pozvali su narod da se pokaje, kako bi njihovi grijesi bili izbrisani.
U Marku 6:7-13, čitamo o nalogu dvanaestorice učenika. Učenici su izašli, dva po dva, i propovedao jevanđelje i poziv na pokajanje. Donijeli su Božje Kraljevstvo Božjem narodu, istjerivanjem demona, pomažući uljem mnoge bolesnike, i izliječiti ih.
U djelima, nakon Isusovog vaskrsenja, Petar je javno služio ljudima, i rekao im:
Zato se odmah pokajte, odmah promenite svoj stav, i izvrši pravo- o- licem kako bi vaši grijesi bili izbrisani, da bi mogla doći epoha- stvarajući periode duhovnog preporoda i osvježenja iz prisustva Gospodnjeg” (Djela 3:19 KWT)
Petar je uputio Božji narod da se pokaje odjednom, što znači da momentalno promene svoj stav i odbace svoje grehe.
Jer ako nisu odmah odbaci svoje grehe, i nastavio hodati u grijehu, tada njihovi grijesi ne bi bili izbrisani, ali bi im se pripisalo.
Pavle je svedočio o Isusu Hristu pred kraljem Agripom
Kada je Pavle stao pred kralja Agripu i svjedočio o Isusu Kristu. Pavle je rekao kralju, da ga je Isus odredio za svjedoka, i služiti neznabošcima; da otvore oči, i da ih preokrene iz tame u svjetlost, i od moć sotone Bogu. Tako da, oni bi dobili oproštenje greha, i nasljedstvo među njima, koja je posvećena verom u Isusa Hrista.
Pavle je rekao kralju Agripi, da je otišao u Damask, u Jerusalim, i širom obala Judeje, a onda na pogane, govoreći im da se pokaju i obrate Bogu, i činite djela koja ispunjavaju pokajanje, priznali su. Drugim riječima, od njih bi trebalo da se okrenu Greh, obrati se Bogu i učini ono što su priznali svojim ustima (Djela 26).
Da li je moguće pokajati se i ostati ista osoba?
Postoji li u Bibliji primjer osobe, koji je ostao isti, nakon što se osoba pokajala i bila kršten sa krštenjem pokajanja? Da postoji! Idemo na knjigu Dela apostolskih, poglavlje 8.
U ovom poglavlju, čitamo o Filipu, koji je otišao u Samariju, da propovedaju Hrista. U gradu Samariji, bio je čovek po imenu Simon, koji je prije vremena koristio čarobnjaštvo. Bavio se svojim magijskim umijećem u obliku čarolija i začaravanja, i začarao narod Samarije, izdavanjem da je bio neka sjajna osoba.
Kada je Filip došao, objavljujući dobre vijesti, o Carstvu Božijem, i ime Isusa Hrista, narod mu je povjerovao i krstio se. Simon je također vjerovao, i takođe je kršten, sa krštenjem pokajanja. Nakon što se Simon krstio, Simon je postao Filipov sljedbenik
Ali Simona su više zanimala čuda, onda prava poruka pokajanja.
Simon je gledao kritičnim i zanimljivim okom, i čuda koja svedoče kao velika čuda, što je uzbuđivalo čudo dok su se izvodile. Bio je prikazan van sebe od čuđenja.
Kada su apostoli čuli, da je narod u Samariji primio Reč, otišli su u Samariju da krste narod Duhom Svetim.
Čim su digli ruke na narod, ljudi su primili Svetog Duha.
Kada Simon, koji je bio fokusiran na čuda i čuda, vidio to po polaganju ruku apostola, Duh Sveti je dat ljudima. Simon je apostolima ponudio novac, i pitao ih, ako bi mu mogli dati ovo ovlaštenje. Tako da, na koga bi položio ruke, ta osoba bi primila Svetog Duha.
Sveti Duh je otkrio šta je bilo u Simonovom srcu
Ali Peter je znao, šta je bilo u Simonovom srcu. Duh Sveti otkrio je Petru zloću Simonovu. Stoga je Petar znao, da Simon nije bio u pravu s Bogom, i da se Simon nije pokajao zbog svog načina života.
Petar reče Simonu, “Neka vas novac prati u vašem uništenju, jer ste Božji dar mislili steći novcem. Vi nemate udjela niti puno u ovoj stvari o kojoj govorim, jer vaše srce nije pravo i iskreno pred Bogom. Zato se odmah pokajte za ovu svoju zloću i molite Gospoda da vam se možda oprosti namera vašeg srca, jer ja jasno vidim da ste u žuči gorčine i u svezi bezakonja“
Simon nije poznavao Isusa iskustveno i nije poznavao Boga. Jer kada se Petar suočio sa Simonom sa njegovom zloćom, Simon je zamolio Petra da traži oprost od Boga, u njegovo ime.
Simon je povjerovao poruci, čak i kršten, i pratio Filipa. Ali… Simon se nije pokajao.
Simon nije bio tužan i nije odbacio svoje grijehe. Više su ga privlačila čuda, Moći, znakovi, i čuda, nego je bio privučen Isusu Hristu, Bogu, pa čak i Svetom Duhu. Jer Simon nije tražio od apostola da se na njega dignu, kako bi primio Duha Svetoga. Ne, Simon ih je zamolio da daju ovo ovlaštenje, tako da Simon može dati Duha Svetoga kome god to zatraži.
Simon je želio moć i vlast i da ga ljudi uzdižu i obožavaju
Simon je želio imati moć i autoritet, kako bi bio uzdignut i obožavan od ljudi, umjesto da umrem za sebe, odričući se sopstvenog života, i hodanje po volji Božijoj. Simon je ostao isti, čak i nakon što se Simon krstio.
Tako da možemo zaključiti, to ako verujete, pa čak i kada jesi kršten u vodi, niste automatski sačuvani.
Simon je kršten, ali nije bio spašen, prema Petrovim rečima. Spasenje ima sve veze sa pokajanjem, promjena mišljenja, odbacivanje greha, promjena ponašanja, i promena života.
Kada vjerujete u Isusa; Riječ, i prihvatite Isusa kao svog Spasitelja i Gospoda, pokajaćeš se.
Šta znači istinsko pokajanje prema Bibliji?
Istinsko pokajanje znači:
- Uklanjanje grijeha iz vašeg života,
- Promeniti mišljenje, u odnosu na vaš prethodni život (promjena mišljenja u vezi s vašim prethodnim životom), koji problemi za žaljenje
- Promena ponašanja, posebno moralno
Kad se neko pokaje, doći će do promjene mišljenja, promjena ponašanja, i promena života. To je nemoguće, da ostane isti stara osoba bio si pre svog pokajanja.
Svaka osoba je rođena u grijehu i jestegrešnik. Niko nije isključen, svi su grešnici. Stoga se svako treba pokajati.
Ako se pokajete Isusu Kristu, prvo ćeš ukloniti grijehe iz svog života. Umrijet ćeš da 'self’ do vašeg bivšeg života. Vaše tijelo umire i vaš duh će uskrsnuti iz mrtvih, kroz regeneraciju u Hristu (krštenje u vodi i krštenje Duhom Svetim).
Tek kada se pokajete i ponovo se rodite u Hristu, postaćeš nova kreacija. Ti ćeš skloni starcu i obući novog čovjeka i vi ćete hoditi za Duhom prema Reči i Božja volja.
Sve dok hodate u grijesima i bezakonjima, to znači da se još niste pokajali. Niste postali nova kreacija i stoga niste spašeni, jer Reč kaže:
Ko god je rođen od Boga ne počinje grijeh; jer njegovo sjeme ostaje u njemu: I ne može greh, jer je rođen od Boga (1 John 3:9)
Zato se pokajte, jer je Carstvo Božije blizu.
"Budi sol zemlje"
