Što je pokajanje? U prethodnim člancima, proces regeneracije, nužnost novog rođenja, i što zapravo znači biti ponovno rođen u duhu, raspravljalo se. Međutim, sve počinje pokajanjem. Ali što točno znači pokajanje? Što je pokajanje u Bibliji, drugim riječima, što Biblija kaže o pokajanju? Što je Isus rekao o pokajanju? Jer ima mnogo kršćana, koji kažu da vjeruju u Isusa Krista i da su se pokajali, dok njihovi životi ostaju nepromijenjeni. Ispovijedaju Isusa Krista svojim Spasiteljem i Gospodinom, u međuvremenu žive istim životima kao što su živjeli prije svoga pokajanja. Ali ako se osoba ne promijeni i ne ustraje u grijehu, da li se osoba istinski pokajala? Ako je tako, od čega se osoba pokajala?
Što je pokajanje?
Što je pokajanje? Pokajanje je kratak proces, nije cjeloživotni proces, Da bismo razumjeli proces pokajanja, moramo pogledati što Biblija kaže o pokajanju, a ne ono što današnji teolozi, propovjednici, doktrine o čovjeku, a mišljenja vjernika govore o pokajanju. Što se događa kad se netko pokaje?
Što znači riječ pokajanje?
Što znači pokajanje? Riječ pokajanje je prevedena, od grčke riječi 'metanõ', a znači misliti drugačije ili naknadno, tj. preispitati se (moralno, osjećati grižnju savjesti):— pokajati se.
Pokajanje u Starom zavjetu
Zato reci domu Izraelovu, Tako govori Gospodin Bog; pokaj se, i odvratite se od svojih idola; i odvratite lica svoja od svih svojih gadosti (Ezekiel 14:6)
U Starom zavjetu, mnogo puta čitamo o Božjem pozivu na obraćenje. Narod Božji često je išao svojim putem, umjestoBožji put. Trudili su se držati Božjeg zakona, ali su prilagodili i nežidovce’ ponašanje, ponašanje, i navike. Njihovo srce nije bilo potpuno predano Bogu, i stoga nisu ljube Boga svim svojim srcem. Srce im je bilo podijeljeno; dio je bio posvećen Božjem zakonu, a drugi dio bio je posvećen njihovom mesu; njihove tjelesne požude i želje, i želja da hodaju kao što su hodali nežidovi.
Puno puta, Bog je govorio preko proroka, Njegovom narodu, i obznanio im prijestupe njihove. On je otkrio srce svog naroda prorocima i On je pokazao stanje svog naroda.
Proroci su suočili ljude s njihovim grešnim ponašanjem, a ljudi su imali izbor da se pokaju, i otkloniti grijehe, idoli, i sve gadosti Božje iz njihovih života i vratiti se Bogu ili ne.
Sve što je Bog želio bilo je imati odnos sa svojim narodom. Bog im nije želio zagorčati živote, ali Bog nije želio izgubiti nijedno od svoje djece. Nije želio da bilo koje od Njegove djece bude zauvijek izgubljeno. Stoga, od Njegova velika ljubav, Bog je pozvao svoj narod na obraćenje.
Ali Njegov je narod često bio tvrdoglav i nije htio da Ga sluša. Mislili su da će biti dovoljno zadržati rituale, koje je Bog dao Mojsiju. Htjeli su živjeti svoje živote; radeći ono što su htjeli. Priznali su, da su slijedili i pokoravali se zapovijedi Gospodina Boga. Ali njihovo srce nije pripadalo Bogu. Živjeli su baš kao što su živjeli nežidovi. Jedva da je bilo ikakve razlike između Božjeg naroda i pogana.
Ali kroz cijeli Stari zavjet, čitamo o Božjoj ljubavi i oproštenju koje je pružio svom narodu. Svaki put, Bog je dao sposobnost svom narodu da se pokaje za svoj hod; njihov način življenja, i vratiti se Njemu.
Bog nije rekao: “A sada sam to doživio sa svima vama! Ne možete se više kajati, Neću ti više oprostiti!” Ne, svaki put kad je Bog pozvao svoj narod na pokajanje. Ali bilo je na ljudima, što su odlučili učiniti: da se pokaju i uklone grijehe i nedjela iz svojih života, ili ne, i nastavi hodati u grijesima i bezakonjima.
Pokajanje u Novom zavjetu
Prva osoba u Novom zavjetu, koji je poslan, pozvati Božji narod na obraćenje, bio je Ivan Krstitelj. Za vrijeme Ivanova obrezivanja, na osmi dan, njegov otac Zaharija bio je ispunjen Duhom Svetim, i izgovorio sljedeće riječi:
i ti, dijete, zvat će se prorok Najvišeg: jer ćeš ići pred licem Gospodnjim da mu pripraviš putove; Da svom narodu da spoznaju spasenja oproštenjem njihovih grijeha, Kroz nježno milosrđe Boga našega; kojom nas je zora s visine pohodila, da osvijetli one koji sjede u tami i sjeni smrtnoj (Luke 1:76-79)
Bog je odvojio Ivana Krstitelja, za posebnu misiju, i osamio Ivana u pustinji.
Ivan Krstitelj nije odrastao u 'svijetu' među ljudima. Ali Ivan Krstitelj je odrastao u pustinjama i ojačao duhom. Odrastao je uz čistu Riječ Božju i upoznao je Kraljevstvo Božje.
Ivan Krstitelj nije bio pogođen i okaljan svjetskim sustavom; po vjeri, po mišljenjima, nalazima, doktrine, i filozofije ljudi.
Kad je Ivan Krstitelj bio oko 29/30 godine, dođe mu riječ Božja. Kad mu je došla riječ Božja, Ivan Krstitelj je počeo propovijedatikrštenje pokajanja, za oproštenje grijeha. I tako, Ivan Krstitelj je otišao i pripravio put Gospodinu.
Glas vapijućeg u pustinji, Pripravite put Gospodnji, poravni mu staze. Svaka će dolina biti ispunjena, i svaka će se planina i brdo srušiti; a krivo će se ispraviti, i neravnine će postati glatke; I svako će tijelo vidjeti spasenje Božje (Luke 3:4-6)
pokaj se, jer se približilo Kraljevstvo nebesko
Ivan Krstitelj počeo je propovijedati po cijeloj zemlji Jordanu. Izdavao je javni proglas, s tom formalnošću, gravitacija, i autoritet, da su ljudi bili privučeni njegovim govorom, i morao poslušati njegove riječi.
Ivan Krstitelj nije govorio nježne i ljubazne riječi da bi ugodio ljudima. Ali Ivan Krstitelj je govorio prave Božje riječi, ugoditi Bogu. Svojom porukom i krštenjem pokajanja, Ivan je Božjem narodu dao priliku za pokajanje, predomisliti se, i da se odvrati od grijeha, uklanjanjem grijeha iz njihovih života (Pročitajte također: ‘Ivana Krstitelja, čovjek koji se nije poklonio').
Ivanovo krštenje bilo je s obzirom na činjenicu, da su grijesi uklonjeni. Dok je Ivan krstio narod u rijeci Jordanu, ljudi su priznali svoje grijehe i bili uronjeni u vodu.
Plod pokajanja
Kako je Ivan Krstitelj znao da se narod nije pokajao? Po plodu njihova hoda; njihovo ponašanje. Plod njihova hoda nije bio toliko težak koliko pokajanje koje su ispovijedali. Drugim riječima, njihovo ponašanje nije odgovaralo onome što su govorili.
Pokajanje znači, imati promjenu mišljenja u odnosu na prethodni život. To znači promjenu mišljenja u vezi s vašim prethodnim životom, koje rezultiraju tugom, žaljenje, i promjena ponašanja, posebno moralno, i odbacivanje grijeha.
Donesite dakle plodove dostojne obraćenja (Luke 3:8)
Što je Isus rekao o pokajanju?
Kad je Isus izašao iz pustinje, Počeo je propovijedati, izreka: “pokaj se, jer se približilo kraljevstvo Božje.”Isus je propovijedao istu poruku kao i Ivan Krstitelj. Nosio je istu poruku pokajanja. Baš kao John, Isus je također govorio s formalnošću, gravitacija, i autoritet, da su ljudi bili privučeni Njegovim govorom i morali su se pokoravati Njegovim riječima.
Isus nije propovijedao ono što su ljudi htjeli čuti, niti je Isus propovijedao poruke kako bi zadovoljio i pridobio ljude. Ali Isus je propovijedao istinu, koji je često sadržavao teške riječi. Zbog toga, da su riječi koje je Isus propovijedao bile teške, gotovo svi Njegovi učenici okrenuli su se od Njega i napustili Isusa (Ivan 6:60-69)
Isus je počeo grditi gradove Betsaide, Chorazin, i Kafarnaum, gdje je Isus učinio većinu svojih čuda; demonstracije Božje moći, ali se nisu pokajali. Stoga je Isus rekao, da na Sudnjem danu, bilo bi izdržljivije za gradove Tira, Sidon, i Sodoma, nego što bi bilo za njih, i da će sići u pakao; dubine bijede i sramote u nevidljivom svijetu (Matej 11:20-23).
Zar nisu vjerovali u Isusa? Vidjeli su čuda i moći Kraljevstva Božjega, pa su vjerovali, ali… nisu se pokajali.
Ne, nisu se okrenuli od svojih grijeha i života kao grešnika. Voljeli su svoje živote. Stoga, nisu mogli ukloniti grijehe iz svojih života, jer su voljeli raditi ono što su radili. Nisu se mogli odreći vlastitih života iumrijeti "sebi". Zato se nisu pokajali.
rekao je Isus, da osim ako se ljudi ne pokaju, svi će izginuti (Luke 13:5)
Što je Isus rekao o pokajanjunakon Njegovog uskrsnuća?
Možda mislite: "Da, ali to je bilo prije raspeća, i uskrsnuće Isusa Krista. Sada, imamo oproštenje svih naših grijeha, krvlju Isusovom. Sada, živimo pod milošću.”
Stvarno? U Knjizi otkrivenja, Isus je i dalje govorio iste riječi i istu poruku o pokajanju i uklanjanju grijeha.
pokaj se; inače ću brzo doći k tebi, i borit ću se protiv njih mačem usta svojih (Otkrivenje 2:16 KJV)
Stoga, predomisliti se odjednom. Ali ako to ne učinite, Dolazim brzo k tebi i ratovat ću protiv njih mačem svojih usta. (Otkrivenje 2:16 KWT)
Isus je izgovorio ove riječi, nakon Njegovog raspeća, Njegovo uskrsnuće, i Njegovo uzdizanje na nebo.
Stoga, osoba, koji živi u grijehu i stalno griješi, nije spremljeno, i njegova/njezina djela bit će suđena po Riječi (Otkrivenje 20:12-13).
Što su Isusovi učenici rekli o pokajanju?
Isusovi sljedbenici, koji su bili Isus’ propovijedali su i učenici Poziv na pokajanje. Ne samo prije, ali i nakon Isusa’ raspeće i uskrsnuće. Pozivali su narod na pokajanje, kako bi im se izbrisali grijesi.
U Marku 6:7-13, čitamo o nalogu dvanaestorice učenika. Učenici su izašli, dva po dva, i propovijedao evanđelje i poziv na obraćenje. Oni su donijeli Kraljevstvo Božje Božjem narodu, istjerivanjem demona, pomazujući uljem mnoge bolesnike, i liječeći ih.
U Djelima apostolskim, nakon Isusova uskrsnuća, Petar je javno služio narodu, i rekao im:
Zato se smjesta pokajte, odmah promijenite svoj stav, i izvrši pravo- oko- lice kako bi se vaši grijesi mogli izbrisati, kako bi mogla doći epoha- stvarajući razdoblja duhovnog oživljavanja i osvježenja iz prisutnosti Gospodnje” (djela 3:19 KWT)
Petar je uputio Božji narod da se pokaje odjednom, što znači odmah promijeniti svoj stav i odbaciti svoje grijehe.
Jer ako nisu odmah odbaciti njihove grijehe, i nastavio hodati u grijehu, tada njihovi grijesi ne bi bili izbrisani, ali bi im se pripisalo.
Kad je Pavao stao pred kralja Agripu i svjedočio o Isusu Kristu. Pavao je rekao kralju, da ga je Isus postavio za svjedoka, i služiti nežidovima; da im otvore oči, i da ih okrene od tame k svjetlu, i od moć sotone prema Bogu. Tako da, dobili bi oprost grijeha, i nasljedstvo među njima, koja je posvećena vjerom u Isusa Krista.
Pavao je rekao kralju Agripi, da je otišao u Damask, u Jeruzalem, i diljem obale Judeje, a zatim i poganima, govoreći im da se pokaju i obrate Bogu, i činite djela koja zadovoljavaju pokajanje, priznali su. Drugim riječima, trebali bi se okrenuti od grijeh, okrenuti se Bogu i učiniti ono što su priznali svojim ustima (djela 26).
Je li moguće pokajati se i ostati ista osoba?
Postoji li u Bibliji primjer osobe, koji je ostao isti, nakon što se osoba pokajala i bila kršten s krštenjem pokajanja? Apsolutno! Idemo na Knjigu Djela apostolskih, poglavlje 8.
U ovom poglavlju, čitamo o Filipu, koji je otišao u Samariju, propovijedati Krista. U gradu Samariji, bio je čovjek po imenu Simon, koji su se prije vremena služili čaranjem. Bavio se magijskim umijećem u obliku bajalica i bajanja, i začarao narod Samarije, odajući da je neka velika osoba.
Kad je Filip došao, naviještanje radosne vijesti, u vezi s Kraljevstvom Božjim, i ime Isusa Krista, narod mu povjerova i pokrsti se. Vjerovao je i Simon, a bio je i kršten, s krštenjem pokajanja. Nakon što je Šimun kršten, Šimun je postao Filipov sljedbenik
Ali Simon je imao više oka za čuda, nego za pravu poruku pokajanja.
Simon je promatrao kritičkim i zanimljivim okom, i potvrdna čuda kao i velika čuda, koje su izazivale čuđenje dok su se izvodile. Bio je izvan sebe od čuđenja.
Kad su apostoli čuli, da su ljudi u Samariji primili Riječ, otišli su u Samariju krstiti narod Duhom Svetim. Čim su digli ruke na narod, ljudi su primili Duha Svetoga.
Kad je Simon, koji je bio usredotočen na čuda i čuda, vidio da polaganjem ruku apostola, Duh Sveti je dan ljudima. Šimun je ponudio apostolima novac, i upita ih, kad bi mu mogli dati ovu ovlast. Tako da, na koga god bi stavio ruke, ta bi osoba primila Duha Svetoga.
Duh Sveti otkrio je što je bilo u Šimunovu srcu
Ali Peter je znao, što je bilo u Simonovu srcu. Duh Sveti otkrio je Petru Šimunovu zloću. Stoga je Petar znao, da Šimun nije bio čestit pred Bogom, i da se Simon nije pokajao zbog svog načina života. reče Peter Simonu: “Neka te tvoj novac prati u tvojoj propasti, jer Božji dar koji ste mislili steći novcem. Vi nemate udjela niti puno u ovoj stvari o kojoj govorim, jer vaše srce nije pravo i iskreno u Božjim očima. Zato se smjesta pokaj za ovu svoju zloću i moli Gospodina da ti se možda oprosti namjera tvog srca, jer jasno vidim da si u žuči gorčine i u svezi bezakonja“
Šimun nije iskustveno poznavao Isusa i nije poznavao Boga. Jer kad se Petar suočio sa Šimunom s njegovom zloćom, Šimun je zamolio Petra da zamoli Boga za oprost, u njegovo ime.
Simon je povjerovao poruci, bio čak i kršten, i slijedio Filipa. Ali…… Simon se nije pokajao, Simon nije bio tužan, i nije odbacio svoje grijehe. Više su ga privlačila čuda, ovlasti, znakovi, i čuda, nego ga je privukao Isus Krist, Bogu, pa čak i do Duha Svetoga. Jer Šimun nije tražio od apostola da polože ruke na njega, kako bi primio Duha Svetoga. Ali umjesto, Šimun ih je zamolio da daju tu ovlast, tako da je Šimun mogao dati Duha Svetoga onome koga god zatraži.
Simon je želio imati moć i vlast, kako bi ga ljudi uzdizali i obožavali, umjesto umiranja "sebi", odreći se vlastitog života, i hodajući po volji Božjoj. Simon je ostao isti, čak i nakon što je Šimun kršten.
Dakle, možemo zaključiti, da ako vjerujete, pa čak i kad jesikršten u vodi, niste automatski spremljeni. Šimun je kršten, ali nije mu bilo spasa, prema Petrovim riječima. Spasenje ima sve veze s pokajanjem, promjena mišljenja, odbacivanje grijeha, promjena ponašanja, i promjenu života.
Što znači pokajanje?
Kad vjeruješ u Isusa; riječ, i prihvati Isusa kao svoga Spasitelja i Gospodina, pokajat ćeš se.
Pravo pokajanje sadrži:
- Uklanjanje grijeha iz vašeg života,
- Predomisliti se, u odnosu na vaš prethodni život(promjena mišljenja u vezi s vašim prijašnjim životom), koji izdaje u žaljenju
- Promjeniti ponašanje, posebno moralno
Kad se netko kaje, doći će do promjene mišljenja, promjena ponašanja, i promjenu života. Nemoguće je, ostati isti stara osoba bio si prije svoga pokajanja.
Svaki je čovjek rođen u grijehu i jestgrješnik. Nitko nije isključen, svi su grešnici. Stoga se svi trebaju pokajati.
Ako se pokaješ Isusu Kristu, prvo ćete ukloniti grijehe iz svog života. Ti ćeš umrijeti za 'sebe', svom bivšem životu. Vaše tijelo umire, a vaš će duh uskrsnuti iz mrtvih, kroz regeneraciju u Kristu (krštenje u vodi i krštenje Duhom Svetim).
Tek kad se pokaješ i nanovo rodiš u Kristu, postat ćeš nova kreacija. Ti ćeš odloži starca i obući novog čovjeka i hodit ćeš za Duhom; nakon Riječi i volja Božja.
Sve dok hodate u grijesima i bezakonjima, znači da se još nisi pokajao. Niste postali novo stvorenje i stoga niste spašeni, jer Riječ kaže:
Tko god je rođen od Boga, ne čini grijeha; jer Njegovo sjeme ostaje u njemu: i ne može griješiti, jer je rođen od Boga (1 Ivan 3:9)
Zato se pokajte, jer se približilo Kraljevstvo Božje.
‘Budi sol zemlje’
