Otkupiteljsko djelo Isusa Krista sadrži više od samog oproštenja grijeha. Šteta je, da se križ često spominje samo u odnosu na oproštenje grijeha, dok se bit križa zanemaruje. Isus nije samo platio za vaše grijehe, već i svojom smrću na križu, Isus je obnovio sinovstvo i ostavio ga u baštinu ljudima koji vjeruju. Što obnova Božjeg sinovstva znači za kršćane?
Znači li križ svečano oproštenje grijeha?
Šteta je, da se križ često spominje samo u vezi s oproštenjem grijeha i većina propovjednika ne ide dalje od žrtve pomirenja Isusa Krista.
Mnogi kršćani čuvaju kampiranje kod križa. Zahvalni su što su im grijesi oprošteni i što su spašeni i stoga ne idu u pakao, ali to je to. Nisu zahvalni za ono što je Isus učinio više.
Puno puta, Kršćani ne žele znati više. To je zato što više znanja povlači više odgovornosti, a oni to ne žele.
Žele nastaviti svoje stare živote i živjeti onako kako žele živjeti, u kombinaciji sa sigurnošću da su spašeni.
Koja je bila Isusova svrha’ dolazak?
Međutim, svrha Isusova dolaska nije bila umrijeti za grijeh i izvršiti pomirenje za palog čovjeka i započeti novu religiju, pri čemu čovjek može nastaviti živjeti kao stari čovjek (grešnik zvani sin đavla) bez donošenja životinjskih žrtava u Božji dom i okajati svoje grijehe i nedjela svojom krvlju.
Svrha Isusova dolaska bila je obnova (liječiti) ono što je slomljeno kroz neposlušnost Adama njegovom Ocu i Stvoritelju.
Stvaranje čovjeka bilo je uprljano kroz grijeh (zlo) čovjeka i razbolio se te je morao biti izliječen (restaurirana).
Svojom podložnošću i poslušnošću Ocu, Isus je preuzeo svu krivnju i osudu Adamove neposlušnosti, krivnju i osudu pod kojom živi cijeli pali ljudski rod, na Njega i umro za cijelo čovječanstvo.
Njegovom smrću i uskrsnućem od mrtvih, Isus se nosio s đavlom koji je pao s položaja arkanđela zbog svoje oholosti, pobuna, i neposlušnost Bogu, i kroz iskušenje svojih laži uvjerio je čovjeka da njegove riječi (njegove laži) su istina i kroz čovjekovu poslušnost njegovim riječima, postao otac čovjeka, koji je pao sa svog položaja sina Božjeg i vladara na zemlji.
Isus se obračunao s začetnikom pobune i neposluha Bogu
Isus se obračunao s začetnikom pobune i neposluha Bogu i tužiteljem čovjeka pred Bogom, koji drži ljude snagom grijeha i smrti u tijelu.
Prekinuo je savez između palog čovjeka i smrti i dogovor s paklom i ustao od mrtvih s ključevima pakla i smrti.
Isus je odveo zarobljenike i uzašao na nebo te zauzeo mjesto s desne strane Veličanstva, gdje On vlada kao kralj (Oh. Efežanima 4:8-10; Kološanima 1:13; Hebrejima 1; Otkrivenje 1:9-18).
Njegovom pokornošću, Isus je obnovio ono što je slomljeno Adamovom neposlušnošću
Sada kada je Isus obnovio ono što je slomio Adam i ne samo da je zauzeo mjesto s desne strane Oca kao Veliki svećenik, već i kao Kralj (Vladar), Otac je mogao poslati drugog Tješitelja, Duh Sveti, Njegov Duh na zemlju da prebiva u Njegovim sinovima (ovo se odnosi i na muškarce i na žene).
Bog je svakoj osobi dao priliku da vjeruje u Njega i kroz vjeru u Boga i Božjeg Sina Isusa Krista Koga je poslao da obnovi sinovstvo kroz Njegovo otkupiteljsko djelo za palog čovjeka, postati sin Božji.
Kroz i u Njemu, Isus je obnovio sinovstvo Božje za svakoga tko vjeruje i jest rođen od vode i Duha.
Savršeno stvaranje čovjeka šestog dana
Sada želim da razmislite o stvaranju čovjeka šestog dana, koji je savršeno stvoren (pred neposluhom čovjeka (grijeh) i njegov pad), i odnos, sklad, i mir između čovjeka i Boga u Rajski vrt.
Bog je hodao s čovjekom, a čovjek je hodao s pouzdanjem (hrabro, neustrašiv, hrabar, u slobodi) s Bogom. Oni provode vrijeme jedni s drugima i komuniciraju jedni s drugima i dijele jedni s drugima.
Čovjek je slušao svog Oca i poslušao njegove riječi i činio ono što je njegov Otac zapovjedio čovjeku.
Otac se pobrinuo za potrebe čovjeka i dao ono što je čovjeku trebalo da ispuni svoju zadaću i odgovornost koju je Bog dao čovjeku, Na zemlji.
To nam pokazuje da je to volja Božja za čovjeka, koji je izvorno Njegovo dijete i načinjen od Njega i kroz Njegov dah postao živ.
Sklad između čovjeka i Boga poremetio je sotona
Ali sklad i mir između čovjeka i Boga poremetio je sotona, palog lučnog anđela Lucifera, koji je bio odbačen i bačen s neba na zemlju zbog svoje oholosti i pobune prema Bogu.
Lucifer je želio biti kao Bog. Međutim, plan mu je propao i on se spustio u velikom bijesu.
Sotona više nije bio Božji sluga (ministar) u nebu, ali je postao Božji protivnik na zemlji.
Sotona je bio svjedok stvaranja. Vidio je kako je Bog stvorio red na zemlji, postao Otac čovječanstva, i dao vlast nad Zemljom čovjeku.
Sotona je smislio plan da ispuni svoje želje da postane Bog, postavši otac Božjeg sina, koji je u sebi nosio sjeme ljudskog roda, i da preuzme njegovu vladavinu na zemlji, čime bi postao vladar zemlje (Kraljevstvo svijeta).
I tako je sotona ušao u zmiju i približio se čovjeku i svojom varljivom laži iskušao ženu Evu, koja je iskušavala svog muža Adama, griješiti.
Zlo koje je bilo prisutno u palom lučkom anđelu Luciferu, sada također bio prisutan u prirodi čovjeka kojemu je Bog izvorno bio Otac.
Pali arhanđel Lucifer, poznat i kao đavo, otac je palog čovjeka
Pali arhanđel sotona ili đavao je otac palog čovjeka, koji živi od svog palog stanja i ima istu zlu prirodu kao i đavao (neposlušnost Božjoj riječi i zapovijedi). Zbog toga nema ništa dobro u čovjeku i čovjek se ne može učiniti dobrim (opravdan) vlastitim djelima.
Ljudi ne mogu učiniti ništa protiv svog palog stanja i zle prirode
Ljudi ne mogu učiniti ništa protiv svog palog stanja i zle prirode. Samo Bog može napraviti promjenu. A Bog je to učinio poslavši svog Sina Isusa Krista, Tko je došao u sličnost čovjeka i obnovljena (Izliječio) stanje i prirodu čovjeka.
Iz Njegovog položaja Sina Božjeg i Njegovog savršenog pravednog stanja te autoriteta i moći, čime Ga je obukao Bog (Njegovo Ime i Njegov Duh), Isus se nosio s lažima, radovi, i vladavine đavla, grijeh, i smrti.
Isus je obnovio (Izliječio) ono što je slomljeno kroz neposluh čovjeka i što je čovjek izgubio, naime sinovstvo; njegov položaj sina Božjeg i njegovo savršeno sveto i pravedno stanje i božanska priroda i njegov odnos i izravno zajedništvo s Bogom.
Isus Krist obnovio je sinovstvo svakome tko vjeruje i nanovo je rođen u Njemu.
Pokajanje, Krštenje u vodi i krštenje Duhom Svetim rezultat je i dokaz vjere u Boga i vjere u Isusa Krista, Njegovog Sina i Njegovo otkupiteljsko i obnoviteljsko djelo.
Put do Oca je obnovljen kroz- i u Njegovom Sinu Isusu Kristu
Put do Oca i smjelost da mu slobodno dođemo i provedemo vrijeme s njim u molitvi i slušamo ga i učimo od njega, su vraćene novom čovjeku, koji je vjerom ponovno stvoren u Kristu, pokajanje, krštenje vodom i krštenje Duhom Svetim (Oh. djela 2:38; Rimljani 8:14-17; 1 Korinćanima 2; 2 Korinćanima 5:17-21; Efežanima 2:14-18).
Isti Božji Duh, Koji je živio u Isusu, živi kroz novo rođenje u novom čovjeku.
Duh Sveti, Koji vodi narod Božjim putovima i poznaje Božje misli i Božje dubine, živi u novom čovjeku i svjedoči o sinovstvu; isto sinovstvo u kojem je Isus hodao.
Duh Sveti u novom čovjeku ne svjedoči o grešnosti nego o Božjem sinovstvu
Duh u novom čovjeku ne svjedoči da je čovjek grešnik ili sin đavla i ne uzrokuje da čovjek hoda kao rob grijeha i smrti, Ne, Duh Sveti ne vodi ljude u grijeh i smrt.
Ali Duh Božjeg sinovstva (Duh posinjenja) svjedoči duhom novog čovjeka, koji je uskrsnuo iz mrtvih, da je novi čovjek sin Božji i čini da čovjek hoda u poslušnosti Bogu u pravednosti.
Jamstvo sinovstva ostaje po Duhu Svetome u novom čovjeku, koji se rodi od Boga, po krvi, vodom i Duhom i zaodjenuo Kristom.
Jer ste sva djeca Božja po vjeri u Krista Isusa. Jer svi koji ste u Krista kršteni, Kristom ste se zaodjenuli
Galaćanima 3:26
Istina je da je Isus obnovio Božje sinovstvo!
Na križu, Isus se nije bavio samo grijehom i smrću, ali i s neprijateljstvom između Boga i čovjeka i obnovio u Njemu sinovstvo kroz žrtvu njegova tijela (Oh. Efežanima 2:14-18).
Sve te laži teologa i tjelesnih crkvenih vođa, koji negiraju ili šute o nužnost ponovnog rođenja kroz pokajanje, krštenje vodom i krštenje Duhom Svetim, i osloboditi posjetitelje crkve da žive svetim životom i hodaju pravedno u Božjoj volji, osigurali su da ne samo oni, ali i posjetitelji crkve, ostati stara tvorevina, koji je odvojen od Boga, i živite kao staro stvorenje u razuzdanosti i ustrajte u grijehu (neposlušnost Bogu).
Propovjednici, koji su i sami sinovi đavla, i stoga vrše volju i djela svoga oca (laganje, krađa, varanje, idolopoklonstvo, vještičarenje, bludništvo, spolna nečistoća, preljuba, razvod, mržnja, ubiti, itd.) i propovijedati otpadništvo i grešnost umjesto propovijedanja vjere, pokajanje, Novo rođenje, posvećenje i Božje sinovstvo, nisu pomazan od Boga i nemaju pomazanje Duha Svetoga.
Ljudi koji kažu da su kršćani, ali zagovaraju i bore se za prava tijela, nisu u Kristu i ne pripadaju Bogu i nemaju Njegovog Svetog Duha.
Zbog činjenice, da većina posjetitelja crkve nije istinski nanovo rođena i duhovna, ali tjelesno, i stoga hodaju u tami i sami ne proučavaju Bibliju i ne znaju istinu, ugledaju se na te ljude, koji su studirali i imenovani su crkvenim poglavarima, i vjerujte njihovim riječima.
Kada biste trebali slijediti primjer crkvenih vođa?
Trebate li poslušati i slijediti primjer crkvenih vođa? Apsolutno, ako su odložili svoje vlastite živote u Kristu i ponovno se rodili u Njemu i slijedili Ga i govorili Njegove riječi, i stoga vode isti predani život kao Pavao, koji je napisao ove riječi (1 Korinćanima 4:14-21; 11:1; Hebrejima 13:17).
Sve dok su duhovni i hodaju vjerom u ljubavi i strahu Gospodina Boga i kao rezultat ove vjere vjeruju, govorite i slušajte njegove riječi i obdržavajte Isusove zapovijedi i hodite kao novo stvorenje po Duhu u Njegovoj volji, trebali biste ih slijediti.
Ali ne ako su još tjelesni i žive poput svijeta u zloći i razvratu i ne vjeruju Božjim riječima nego izvrću i poriču Božje riječi, i umjesto toga govorite riječi svijeta i činite djela tijela i sprječavajte i hulite na putu Gospodnjem.
Isus je bio vrlo jasan Vođe Božjih ljudi kada je On živio na zemlji i to je još uvijek slučaj.
Istina je, da je Isus obnovio sinovstvo u svome tijelu svojom vlastitom krvlju! Isus je pomirio čovjeka s Bogom (Oh. Rimljani 5:10; 2 Korinćanima 5:18-21; Kološanima 1:21-23).
Svatko, tko vjeruje u Isusa Krista i nanovo je rođen u Njemu postao je sin Božji
Svatko, koji vjeruje u Isusa Krista i pokajao se, i ponovno se rađa u Njemu; Rođen od vode (krštenje) i Duh (krštenje Duhom Svetim) je postao Božji sin.
Žrtvom i krvlju Isusa Krista ljudska je duša opravdana.
Kroz razapinjanje tijela više nema neprijateljstva između čovjeka i Boga.
I kroz uskrsnuće novog čovjeka od mrtvih, čovjek je oslobođen od vlasti đavla, grijeha i smrti i postao je sin Božji (ovo se odnosi i na muškarce i na žene).
Čovjek je pomazan u Kristu i stoga postavljen u položaj sinovstva. Kao dokaz svog sinovstva novi čovjek prima Duha Svetoga.
Kroz obnovljeno (Izliječio) stanje i boravak Duha Svetoga čovjek je učinjen savršenim i živjet će iz ovog savršenog stanja kao sin Božji u miru s Bogom u poslušnosti svom Ocu prema Njegovoj volji, i čini ono što je Njemu drago. Baš kao Isus, Prvorođenac novog stvaranja
Budite dakle Božji sljedbenici, kao draga djeca; I hodati u ljubavi, kao što je i Krist ljubio nas, i dade sebe za nas kao prinos i žrtvu Bogu na ugodan miris
Efežanima 5:1-2
‘Budi sol zemlje’
