Isus je propovijedao i donio kraljevstvo Božje. Pozvao je narod Božji na pokajanje i učinio mnogo znakova i čuda. Iako je Isus učinio mnoga moćna djela, Mogao bi obaviti mnoga moćna djela u svom rodnom gradu. Ali zašto Isus nije mogao učiniti mnoga moćna djela u Nazaretu? Je li to bilo zbog njihove nevjere?
Isus u sinagogi u Nazaretu
I kada je došao u svoju zemlju, Poučavao ih je u njihovoj sinagogi, toliko da su bili zapanjeni, i rekao, Odakle ovom čovjeku ta mudrost, i ta silna djela? Nije li ovo stolarov sin? zar se njegova majka ne zove Marija? i Njegovu braću, James, i Joses, i Simon, i Juda? I Njegove sestre, zar nisu svi s nama? Odakle ovom Čovjeku sve te stvari? I sablaznili su se o Njega. Ali Isus im reče, Prorok nije bez časti, osim u vlastitoj zemlji, i u vlastitoj kući. I On tamo nije učinio mnoga čudesna djela zbog njihove nevjere (Mat 13:54-58)
I On je otišao odande, i došao u svoju zemlju; a Njegovi učenici Ga slijede. A kad je došao dan subotnji, Počeo je poučavati u sinagogi: i mnogi su ga čuvši ostali zapanjeni, izreka, Odakle ovom čovjeku te stvari? i kakva je to mudrost koja mu je dana, da i tako silna djela tvore njegove ruke? Nije li ovo stolar, sina Merjemina, brat Jamesov, i Joses, i od Jude, i Simon? a nisu li njegove sestre ovdje s nama? I uvrijedili su se na njega. Ali Isus im reče, Prorok nije bez časti, ali u vlastitoj zemlji, i među svojom rodbinom, i u vlastitoj kući. I On tamo nije mogao učiniti nikakvo moćno djelo, osim što je položio ruke na nekoliko bolesnika, i izliječio ih. I čudio se zbog njihove nevjere. I obilazio je sela, nastava (ožujak 6:1-6)
I došao je u Nazaret, gdje je bio odgojen: i, kao što je bio Njegov običaj, Ušao je u sinagogu na dan subotnji, i ustao za čitanje. I predana mu je knjiga proroka Izaije.
I kad je On otvorio knjigu, Pronašao je mjesto gdje je to bilo napisano, Duh Gospodnji je na meni, Jer me pomazao da propovijedam evanđelje siromašnima; On me je poslao da izliječim slomljena srca, da propovijeda izbavljenje zarobljenicima, i vraćanje vida slijepima, pustiti na slobodu one koji su u modricama, Propovijedati milu godinu Gospodnju. I zatvorio je knjigu, a on ga opet dade ministru, i sjeo.
I oči svih koji bijahu u sinagogi bijahu uprte u njega. I počeo im je govoriti, Ovaj dan je ovo pismo ispunjeno u vašim ušima. I svi su mu svjedočili, i čudio se milostivim riječima koje su izlazile iz Njegovih usta.
I rekli su, Nije li ovo Josipov sin? I reče im, Vi ćete Mi sigurno reći ovu poslovicu, Liječnik, izliječi se: što god smo čuli da se dogodilo u Kafarnaumu, učini i ovdje u svojoj zemlji. I rekao je, Zaista vam kažem, Nijedan prorok nije prihvaćen u vlastitoj zemlji. Ali ja vam govorim istinu, mnogo je udovica bilo u Izraelu u Ilijino vrijeme, kad je nebo bilo zatvoreno tri godine i šest mjeseci, kad je velika glad bila po svoj zemlji; Ali ni jednome od njih nije poslan Ilija, osim do Sarepte, grad Sidon, ženi koja je bila udovica. I mnogo je gubavaca bilo u Izraelu u vrijeme proroka Elizeja; a nijedan od njih nije bio očišćen, spašavajući Sirijca Naamana.
I svi oni u sinagogi, kad su čuli ove stvari, bili ispunjeni gnjevom, I ustao, i istjera Ga iz grada, i odvedoše ga do vrha brda na kojem je njihov grad sagrađen, da bi Ga strmoglavo bacili. Ali On je prolazeći kroz njih otišao svojim putem (Luk 4 16-30)
Isus iz Nazareta, Krist, Spasitelj svijeta
Kad se Isus vratio u svoj rodni grad, On je subotom odlazio u sinagogu i poučavao narod iz Knjige proroka Izaije. Ljudi su bili zapanjeni Njegovom mudrošću i Njegovim moćnim djelima i pitali su se koji je izvor Njegove mudrosti i čuda.
Isusa su poznavali kao (sin od) stolar i sin Marije. Poznavali su Njegovu braću i sestre.
Stoga Ga nisu vidjeli kao Sina Božjega, kao Krist, Spasitelj svijeta, kako je Isus čitao iz knjige proroka Izaije. Vidjeli su ga kao sina Josipa i Marije.
Možda su Ga poznavali, od kad je bio mlad i kad su se njihova djeca igrala s njim i vidjela su ga kako odrasta u adolescenciji kao stolar, što im je otežavalo da Ga vide kao Sina Božjega, Prorok, i Spasitelj.
Umjesto da budemo sretni i radosni zbog činjenice da su se spisi ispunili i da je Bog poslao Njegov Mesija na zemlju i da je Sin Božji bio u njihovoj sredini, razljutili su se i ispunili gnjevom i uvrijedili se na Njega. U Njemu su vidjeli ono što nisu odobravali i što ih je sprječavalo da priznaju Njegov autoritet.
Isus je izbacio sinagogu i svoj rodni grad
Oni, kome je trebala pomoć nije išao kod ovog stolara. Nisu išli k Njemu po iscjeljenje, niti su Mu donosili one, koji je trebao ozdravljenje i oslobođenje od zlih duhova.
Ne, umjesto da su vjerovali i bili radosni, bili su ispunjeni bijesom, koja je proključala u iznenadnom i bijesnom izljevu čuvši te stvari. Njihov gnjev naveo ih je da ubiju Isusa.
Stoga su ustali i baci Isus ne samo iz sinagoge nego i iz svog rodnog grada.
Odveli su Isusa do stršeće litice planine na kojoj je izgrađen njihov grad kako bi ga mogli strmoglavo baciti niz provaliju. Ali budući da još nije bilo Isusovo vrijeme, Isus je prošao kroz njih i nastavio svojim putem.
Zašto Isus nije mogao učiniti mnoga silna djela
Nije li Isus mogao učiniti mnoga silna djela, zbog nevjere ljudi koja je uzrokovala blokiranje Isusove moći? Drugim riječima, je li njihov nedostatak vjere ograničavao Isusovu moć i stoga je li njihova nevjera jača od Njegove moći? Odgovor je ne!
Isus je imao svu vlast i svu moć, Trebao je pomoći ljudima i ozdraviti ih, unatoč vjeri ili nevjeri naroda.
Međutim, to su bili ljudi, koji u Njega nisu vjerovali, ali su vidjeli Njegov prirodni identitet i stoga nisu otišli k Njemu za pomoć. To je bila nevjera, Isus je mislio na.
To nije imalo nikakve veze s činjenicom da je njihov nedostatak vjere stvorio pogrešno ozračje i ograničio Božju moć, tako da se Božja sila nije mogla očitovati.
To je imalo veze s činjenicom da se nisu obratili Njemu za pomoć, ali su se uvrijedili na Njega, jer su Ga vidjeli kao normalno ljudsko biće, stolar.
Nekoliko bolesnih ljudi, Isus je liječio u svom rodnom gradu
Njihova nevjera nije ograničila Isusov autoritet i snagu Duha Svetoga. Prije nego što su se uvrijedili na Isusa i izbacio Ga iz sinagoge i grad, Isus je već izliječio nekoliko bolesnika, Položanjem ruku.
Od, u sinagogi su se čudili njegovoj čudotvornoj moći, Položanjem ruku. Kako bi inače mogli biti zapanjeni Njegovom čudesnom moći da se ništa nije dogodilo? Točno!
Očigledno, prije nego je Isus poučio narod, ovi su bolesnici dolazili k Njemu po iscjeljenje, prije nego što je otkriven Isusov prirodni identitet i prije nego što se sinagogom proširila glasina o Isusu iz Nazareta i tko je On bio. Ali Isus ih je izliječio i ozdravio polaganjem ruku, usprkos tuđoj nevjeri.
Isus je znao tko ga je poslao, tko je On bio, što je On posjedovao, i čije Ime Zastupao je. Poznavao je Njegov autoritet i Njegovu moć i hodio je u njima. Ništa nije moglo ograničiti i zaustaviti Njegov autoritet i Njegovu moć, čak ni nevjera ljudi.
Nevjera ljudi samo je sebe uskratila od njihova otkupljenja, budući da nisu vjerovali u Isusa Krista kao Sina Božjega i Spasitelja. Stoga mu se nisu obratili za iskupljenje, iscjeljivanje, i izbavljenje nego Ga je umjesto toga odbacio.
‘Budi sol zemlje’
