Mnogi ljudi žive sa ozlojeđenošću i ljuti se na druge za sve nepravde i nepravde koje su im učinjene. Njihov um je ispunjen bolnim sjećanjima na prošlost i mislima da im je nanesena nepravda, koja kontroliše njihov um i njihov život. Oni preuzimaju ulogu žrtve i sa svima dijele svoje tuge, oni se sastaju. Razočarani su i ispunjeni ljutnjom, a ponekad čak i mržnjom i nisu u stanju da oproste drugoj osobi(s). Zbog toga, ne žive u slobodi, ali žive u ropstvu prošlosti. Nažalost, ovaj fenomen se ne dešava samo među nevernicima, ali i među hrišćanima. Mnogi kršćani ne znaju tajnu oprosta, jer kad bi znali tajnu oprosta, oprostili bi drugima umjesto da se ljute na druge. Šta Biblija kaže o opraštanju? Zašto je toliko važno oprostiti drugima? Koja je tajna praštanja?
Gorki plod neopraštanja
Ima mnogo vjernika, koji ne žive u praštanju, ali u neopraštanju, i stoga, ne žive u slobodi, ali u ropstvu. Oni nisu u stanju da oproste drugoj osobi ili osobama i ostave prošlost, i stoga žive kao robovi prošlosti. Optužuju i okrivljuju druge za svoju tugu i nepravdu, to im je urađeno, a ne mogu ili zapravo, oni neće, pusti to.
Ali nije li to ironično, da ste preopterećeni propovijedima ljubavi u crkvi, i to mnogo vjernika (mis)koristi riječ 'ljubav’ i poruka ljubavi stalno, opravdati i prihvatiti grijehe i bezakonja, ali ne primjenjuju poruku ljubavi na sebe i praštaju drugima?
Saosjećaju sa ljudima, koji po navici žive u gresima, i raditi stvari, koji su odvratni Bogu i idu protiv Njegova volja, ali ne saosećaju sa ljudima, koji su svjesno ili nesvjesno pogriješili i učinili ih pogrešno.
Nepravda, što je učinjeno Bogu, uobičajeno živjeti u grijehu nije pogrešno i nije loše, i ne treba biti kažnjen, ali nepravda, što se radi ljudima, je pogrešno i loše i treba ga kazniti.
Ovo ponašanje ponovo dokazuje, da u moderno jevanđelje čovjek je postao centar, umesto Boga.
Ovo ponašanje pokazuje, da osoba, koji tvrdi da je hrišćanin, nije ponovo rođen, ali i dalje pripada stara telesna generacija palog čoveka, i dalje sjedi na tronu svog vlastitog života i njime dominira tijelo. Meso još nije umrlo, ali je još uvek živo. Osoba ne pripada novoj generaciji nanovo rođenog duhovnog čovjeka, u čijem životu Isus sjedi na prijestolju, i koji hodi za Duhom. Jer ovakvim ponašanjem, koji potiče od a reprobatni um, osoba plaća danak grijesima i bezakonjima, u kojoj grešnika po navici nastavite da istrajete.
Osoba može reći, to (s)on veruje i to (s)on je dijete Božje, već djela opravdanja i prihvatanja grijeha, a život u neopraštanju pokazuje nešto drugo.
Kaže Isus, da ćeš drvo poznavati po plodovima. Ovaj plod neopraštanja nije plod Duha već od tijela. Ako osoba nastavi hodati u neopraštanju, pokazuje da osoba ide za tijelom i da je vođena svojim osjećajima i emocijama.
Neopraštanje je kao da sami popijete otrov
Mnogi kršćani misle da povrijeđuju i žrtvuju druge živeći u neopraštanju, ali u stvarnosti, oni sami sebe povređuju i žrtvuju. Oni su žrtve ovog gorkog voća, koje nose.
Postoji izreka, to kaže 'neopraštanje je kao da sami popijete otrov, čekajući da drugi umre.' I to je tako tačno! Jer živeći u neopraštanju, ne žrtvuješ nikoga, ali sebe. Jer, dok živiš sa svim ovim besom, osećanja mržnje, i ogorčeno i ogorčeno srce, druga osoba nastavlja svoj život i ne pati ni malo.
Isusove zapovesti su teške za starca
Isus nije išao za tijelom, Ali nakon duha, i imao najbolje namjere za Božji narod. Zato, Naučio ih je Njegove zapovijedi, koje su bile iste zapovesti kao i Očeve zapovesti. Zapravo, Isus je neke zapovesti učinio još težim, jer je Isus znao sposobnosti novog čovjeka. Znao je da je novi čovjek u stanju ispuniti zakon, baš kao što je On učinio (Pročitajte također: ‘Da li je čovjek u stanju da ispuni zakon?’).
Božije i Isusove zapovesti bile teške za starog telesnog čoveka, koji je neduhovan i hodi za tijelom i stoga, je vođen svojim čulima, telesni um, osjećaji i emocije, i jadne svjetovne duhove. Ali za novog čoveka, koji je duhovan i sjedeći u Isusu Kristu; Riječ i hodi za duhom u sili Duha Svetoga, ove zapovesti nisu teške (Pročitajte također: ‘Bitka i slabost starca').
Oprosti nam naše dugove, kao što opraštamo dužnicima našim
Hljeb naš nasušni daj nam danas. I oprosti nam naše dugove, kao što opraštamo dužnicima našim (Matthew 6:12)
Kada su učenici, koji uzgred nisu bili rođen ponovo, zamolio Isusa da ih nauči kako da se mole, Isus je spomenuo i aspekt oproštenja.
Kada molite molitvu Gospodnju, obećavaš da ćeš oprostiti svojim dužnicima, ko su oni koji su vas pogrešno tretirali, povredila sam te, ili ste uradili nešto protiv vaše volje ili očekivanja. Sada je sve o tome, da li držiš svoje obećanje Bogu i izvršavaš obećanje dato Njemu, praštanjem drugima ili ne.
Možete reći i obećati šta god želite, ali sve je u tome ako održiš svoje izreke i obećanja. Za svaku reč koju izgovorite, daćete račun na dan suda (Mat 12:36). Stoga, budite oprezni sa obećanjima koja dajete, ali nemojte zadržati. Jer ako ne uradite ono što ste obećali da ćete uraditi, ti si lažov, a krajnje odredište lažova nije tako dobro (Otkrivenje 21:8).
Kada oprostite drugima, tvoj nebeski Otac će ti oprostiti
Jer ako ljudima oprostite njihove prestupe, vaš nebeski Otac će vam takođe oprostiti: Ali ako ne oprostite ljudima prestupe njihove, niti će vam Otac oprostiti sagrešenja vaša (Matthew 6:14)
Ovo je teška izreka! Jer Isus kaže, da ako drugima ne oprostiš njihove prestupe (prema tebi), vaš nebeski Otac neće oprostiti vaše prestupe (prema Njemu). To znači, da ako ne opraštaš drugima, Vaš nebeski Otac će vas smatrati odgovornim za sve grijehe koje ste učinili prema Njemu, I zbog toga, Vaše konačno odredište bi moglo biti drugačije od onoga što očekujete.
Kada je Petar upitao Isusa koliko puta treba da oprosti nekome, ko je zgriješio protiv njega i ako bi to trebalo biti sedam puta, Odgovorio mu je Isus: „sedamdeset puta sedam”.
Isus je raspravljao o pitanju oprosta u prispodobi i rekao:
Stoga se kraljevstvo nebesko upoređuje sa određenim kraljem, koji bi vodio računa o njegovim slugama. I kada je počeo da računa, jedan mu je doveden, koji mu je dugovao deset hiljada talenata. Ali pošto nije morao da plati, njegov gospodar je naredio da se proda, i njegova žena, i djecu, i sve što je imao, i plaćanje koje treba izvršiti.
Sluga, Stoga, pao dole, i obožavao ga, govoriti, "Gospod, imaj strpljenja sa mnom, i sve ću ti platiti”. Tada je gospodar tog sluge bio dirnut saosjećanjem, i oslobodio ga, i oprostio mu dug.
Ali isti sluga je izašao, i pronašao jednog od svojih susluga, koji mu je dugovao sto penija: i on je položio ruke na njega, i uhvatio ga za vrat, govoriti, “Plati mi ono što duguješ”. I njegov kolega pade pred njegove noge, i molio ga, govoriti, “Imajte strpljenja sa mnom, i sve ću ti platiti”. I ne bi: ali je otišao i bacio ga u tamnicu, dok ne plati dug.
Dakle, kada su njegovi drugovi vidjeli šta je učinjeno, bilo im je jako žao, i dođoše i ispričaše svome gospodaru sve što je učinjeno. Onda njegov gospodar, nakon toga ga je pozvao, reče mu, „O ti zli slugo, Oprostio sam ti sav taj dug, jer si me želeo: Zar nisi trebao imati i samilost prema svom saslugi, čak i kao što sam te sažalio?” I njegov gospodar se razgnjevio, i predao ga mučiteljima, dok ne plati sve što mu je trebalo. Tako će i moj nebeski Otac učiniti vama, ako od srca ne oprostite svakom bratu svome grijehe njihove (Matthew 18:23-35)
Bog treba da oprosti i zaboravi, ali ti to ne činiš?
I kada stojite na molitvi, oprostiti, ako treba protiv bilo koga: da i Otac vaš koji je na nebesima oprosti vama sagrešenja vaša. Ali ako ne oprostiš, ni Otac vaš koji je na nebesima neće oprostiti sagrešenja vaša (Mark 11:25-26)
Bog treba da oprosti, ali ne treba praštati? To nije u redu! Biblija ne govori ništa o privilegovanim položajima i da je čovjek iznad Boga. Bog je svemogući i vrhovni Bog, i ako Bog oprosti, onda one, koji su rođeni od Njega i pripadaju Njemu i slijediti Isusa, takođe treba da oprosti.
Ako ste postali nova kreacija i primili ste Božju prirodu po Duhu Svetom koji živi u vama, onda ćeš oprostiti, baš kao i On.
Ako osoba traži oprost, oprostićeš. To znači, da više nećete živjeti u prošlosti i smatrati osobu odgovornom. Nećete otvoriti kutiju prošlosti, tokom razgovora, i navedite sve greške te osobe i šta vam je ta osoba uradila. Jer opraštanje znači da ćete ga zaboraviti.
Oprost ne znači, “Oprostiću, ali to nikada neću zaboraviti.” Jer ako to nikada nećeš zaboraviti, onda, U stvarnosti, nisi oprostio osobi. Možete reći da opraštate, ali ako stvar i dalje živi u vašem srcu i umu, nisi oprostio osobi.
Koja je tajna praštanja?
Ima mnogo kršćana, koji svakodnevno sa sobom vuku tešku kutiju na užetu. Ovo nije po volji Božjoj. Zato je Isus naredio svojim sljedbenicima da oproste drugima, tako da ne samo da ćete dobiti oproštenje svog nebeskog Oca, već i ako opraštate drugima, i tu dolazi velika tajna oproštaja: ako oprostite drugima, bit ćete oslobođeni prošlosti i moći ćete otpustiti prošlost (Pročitajte također: ‘Jesi li rob prošlosti?’).
Ako pustiš prošlost, živećeš u slobodi. Više nećete biti razočarani, ljut, i pritisnuti, ali ćeš biti radostan, sretan, i nadu i iskustvo mir Božiji u tvom životu.
Oprostite i biće vam oprošteno
Možete se moliti koliko god želite za oslobođenje prošlosti, ali Bog neće odgovoriti na vašu molitvu. Zašto ne? Jer vam je Bog dao moć i odgovor za oslobođenje prošlosti, opraštanjem drugima.
Bog vam je dao svoju Reč, u kojoj je zapisana Njegova volja. Njegovo Word je priručnik za Njegove sinove i kćeri na ovoj zemlji. Ako uzmete Božje riječi i primijenite ih u svoj život, i stoga postati izvršilac Reči, onda rezultat svake duhovne riječi, postaće vidljivi u vašem životu (Pročitajte također: ‘Saslušači vs izvršitelja‘).
Bog vam je dao svoju Riječ i svoju moć, a na vama je, ako vjerujete u Njih i vjerujete u Njega, činjenjem, šta vam je On naredio da radite.
Oprost je preveden sa grčke riječi 'oblak'. To znači: da se potpuno oslobodi, to je, (doslovno) olakšati, osloboditi, odbaciti (refleksno odstupiti), ili (figurativno) neka umre, pomilovanje, ili (konkretno) razvod (Snach's Concordance).
Kada oprostiš, što znači da kada pustite, bićeš pušten i pušten (Luke 6:37). Ali na vama je, ako slušate svoje meso i nastavite da se držite za uže i nastavite da vučete tešku kutiju sa sobom, ili da slušate Reč i Duha i da im se pokoravate, otpuštanjem užeta.
'Budite sol zemlje’
