Jedan od (lažan) doktrine koja se predaje u mnogim crkvama, je doktrina vezivanja u gubljenju. O ovoj doktrini 'vezivanja i gubljenja' se već raspravlja u blogpostu "Šta je Isus značio obvezujućim i gubitkom?'. Međutim, o dijelu doktrine vezivanja i gubljenja se ne raspravlja a to je dio vezanja jakog čovjeka prije nego što mu pokvari robu. To se uči, to prvo morate saznati, ko je jak muškarac u životu osobe i kada ste saznali, putem molitve, post i vođenje Duha Svetoga, morate vezati snažnog čoveka i tada možete pokvariti njegovu robu oslobađajući osobu od demonskih moći. Ali gdje čitamo o ovoj doktrini u Bibliji da morate vezati snažnog čovjeka? Gdje je Isus poučavao svoje učenike o hijerarhijskim nivoima demona i nivoima demonske moći? Ko su bili jaki, a ko slabi demoni? Gdje čitamo da je Isus poslao svoje učenike da propovijedaju evanđelje, prvo su se morali moliti i postiti prije nego što su mogli otići i ući u kuću? Gdje išta čitamo o učenicima koji poste u odnosu na izgon demona? A gdje čitamo o doktrini vezivanja jakog čovjeka, u djelima i životima apostola? Gdje su svezali jakog čovjeka? Ali ako vezivanje jakog čovjeka nije dio evanđelja, na šta je Isus mislio kada je Isus govorio o vezivanju jakog čovjeka i kvarenju njegove robe? Šta Biblija kaže o vezivanju jakog čovjeka? Morate li vezati snažnog čovjeka ili je Isus već vezao snažnog čovjeka?
Bog je dao neprijatelja u ruke svom narodu
Jer je Gospod protjerao ispred vas velike narode i jake: ali što se tebe tiče, nijedan čovjek nije mogao stajati pred vama do danas. Jedan čovek od vas će juriti za hiljadu: za Gospoda Boga tvog, on je taj koji se bori za tebe, kao što ti je obećao. Stoga dobro pazite na sebe, da volite Gospoda Boga svog. Inače, ako se na bilo koji način vratite, i prionuti uz ostatak ovih naroda, čak i ovi koji ostaju među vama, i sklapaće brakove sa njima, i uđi k njima, a oni vama: Znajte sa sigurnošću da Gospod Bog vaš više neće protjerati nijedan od ovih naroda ispred vas; ali oni će vam biti zamke i zamke, i pošasti u tvojim bokovima, i trnje u tvojim očima, dok ne nestanete s ove dobre zemlje koju vam je dao Gospod Bog vaš. I, evo, ovog dana idem putem cijele zemlje: i znate u svim svojim srcima i u svim svojim dušama, da nijedna stvar nije izostala od svih dobrih stvari koje je o tebi rekao Gospod Bog tvoj; sve ti se dogodilo, i nijedna stvar nije propala od toga. Stoga će se to dogoditi, da kao što su sve dobre stvari stigle na tebe, koje ti je Gospod Bog tvoj obećao; tako će Gospod dovesti na vas sve zla, dok vas ne istrebi iz ove dobre zemlje koju vam je dao Gospod Bog vaš. Kada ste prekršili savez Gospoda Boga svog, koji ti je naredio, i otišli i služili drugim bogovima, i poklonili im se; tada će se gnjev Gospodnji rasplamsati na vas, i vi ćete brzo nestati s dobre zemlje koju vam je dao (Joshua 23:9-16)
U Starom zavjetu, vidimo odnos između Boga i Njegovog naroda. Bog je štitio svoj narod i borio se za svoj narod sve dok je Njegov narod hodao Božjim putem.
Božji narod je bio upoznat s Božjim putevima, pošto je Bog ovo objavio svom narodu kroz zakon (Pročitajte također: ‘Tajna zakona')
Sve dok su ljudi bili poslušni Bogu i hodili po Njegovim zapovestima, narod je pokazao svoju ljubav i strah za Boga i priznao Ga kao jedinog istinskog živog Boga na nebesima i zemlji.
Svaki put kada je Bog dao dozvolu svom narodu da ide u bitku i oni su morali da se bore protiv paganskih naroda, Bog je već dao paganske nacije u ruke svog naroda; u moći Njegovog naroda.
Jer prije nego što je vojska Izraela krenula u bitku u prirodnom carstvu, Bog je već vezao i pobedio snažnog čoveka u duhovnom carstvu. Jedino što su morali da urade je da odu, boriti se, izvojevati pobedu, opljačkati njihovu robu i podijeliti je među ljudima i/ili preuzeti njihovu zemlju (Gen 14:20, Ex 18:4-10, Num 21:3-34, Ako 10:8-32; 11:8; 21:44; 24:11, Jud 1:2-4, itd.).
Paganski narodi su vidjeli svoje pobjede i zato su imali veliki strah, ne za Izraelce, nego za Boga Izraelaca. Jer su znali da je njihov Bog taj koji se borio i pobijedio neprijatelja.
Dokaz da je Bog pobedio neprijatelja
Kako možemo biti sigurni da je to bio Bog, Koji je svezao neprijatelja i odneo pobedu, i da to nije bilo zbog ratničke vještine i snage Njegovog naroda? Jer svaki put, kada mu je narod Božiji postao nepokoran i napustio Njega i Njegove zapovesti, i Bog je napustio svoj narod, ljudi su izgubili bitku. Iako su išli sa istom količinom vojnika ili ponekad, čak i više, bili su poraženi od svog neprijatelja, i umesto da budu pobednici, postali su gubitnici.
Stoga pobjeda nad njihovim neprijateljima nije bila njihovo lično djelo, ali to je bilo Božije delo.
Bez obzira koliko moćne i moćne bile vojske neznabožaca i njihovog boga(s) bili, nisu mogli da se takmiče protiv Boga i Njegove moći.
Svrha Isusovog dolaska
Duh Gospodnji je na Mme, jer me je pomazao da propovijedam evanđelje siromasima; On Me je poslao da izliječim slomljena srca, da propoveda izbavljenje zarobljenicima, i vraćanje vida slijepima, da pusti na slobodu one koji su u modricama, Propovijedati prihvatljivu godinu Gospodnju (Luke 4:18-19)
Isuse; Živa Riječ, došao na zemlju u Ime Boga; najviši autoritet na nebu i na zemlji i doneo Carstvo Božije na zemlju. Isus je doneo Kraljevstvo propovedajući evanđelje, oslobađanje zarobljenika i konačno spašavanje čovječanstva od vladavine đavola i kraljevstva tame i pomirenje čovjeka natrag s Bogom.
Isus bi vezao snažnog čovjeka, koji je imao moć nad palim čovekom, jednom i za sve, uzimajući njegov oklop (autoritet) i podjelom svog plijena.
Isus je hodao u Ime Božje i silu Duha Svetoga
Tada odgovori Isus i reče im, Vjerno, vjerno, ja vam kažem, Sin ne može učiniti ništa sam od sebe, nego šta On vidi da Otac čini: za sve ono što On radi, ovo isto čini i Sin. Jer Otac ljubi Sina, i pokazuje Mu sve što On sam čini: i On će mu pokazati veća djela od ovih, da se možete čuditi (John 5:19-20)
Ja sam došao u Ime Svog Oca, a vi Me ne primate: ako drugi dođe u svoje ime, njega ćete primiti (John 5:43)
Tada im je Isus rekao, Kad uznesete Sina Čovječjega, tada ćete znati da sam ja on, I da ne radim ništa od sebe; nego kako me nauči Otac moj, Govorim te stvari. I onaj koji me posla je sa mnom: Otac me nije ostavio samog; jer ja uvek radim ono što mu je drago (ohJn 8:28-29)
I Isus se vratio u sili Duha u Galileju (Luke 4:14)
Od sada će Sin Čovječji sjediti s desne strane sile Božje (Luke 22:69)
Isus je rođen od sjemena Božjeg i sastojao se od duha, Duša i tijelo. Njegov duh nije bio mrtav, kao pali covek, ali živ i povezan sa svojim Ocem
Jer sam sišao s neba, da ne radim moju volju, Ali volja od njega koja mi je poslala (John 6:38)
Isus je išao po vjeri u poslušnosti svom Ocu nakon njegovih zapovijesti, koji je predstavljao Njegovu volju.
Sve dok se Isus oslanjao na svog Oca i hodao i činio djela u svojoj vlasti i sili Duha Svetoga, Hodao je za Duhom i stajao je iznad vladara svijeta; đavo i njegovo kraljevstvo.
Đavo je priznao Njegov autoritet i moć i stoga je đavo pokušao sve da iskuša Isusa na grijeh, baš kao što je uradio sa Adamom.
Jer je đavo znao, da ako bi Isus bio neposlušan Božjoj volji i umjesto toga slušao i poslušao tijelo, Isus bi išao za tijelom i došao bi pod vlast (autoritet) Đavola.
Ali Isus nije bio fokusiran na stvari ovoga svijeta, već o stvarima Carstva Božijeg. Isus nije slušao- i poslušaj požude i želje tijela, ali Isus je slušao Duha i poslušao Božje riječi.
Isus se nije oslanjao na svoje tijelo i nije činio djela iz svog tijela. Isusa nisu vodila njegova tjelesna čula i stoga se nije oslanjao na ono što je vidio, čuo, i osjetio, ali je vjerovao Svome Ocu i bio vođen onim što su mu Duh Sveti i Otac otkrili i rekli mu (Isaija 11:1-5).
Isus je provodio mnogo vremena u molitvi i slušao svog Oca i ostao odan riječima i uputama svog Oca. Stoga Isusa nisu uplašili ljudi i okolnosti i nije bio u iskušenju da griješi, ali Isus je ostao vjeran volji SVOG Oca.
Isus je govorio riječi svog Oca i činio djela u njegovoj moći
Mogu li moji ja ne raditi ništa: Dok čujem, Sudim: a moja je presuda samo; Jer tražim nije moja volja, ali volja oca koji me je poslao (John 5:30)
Ako ne činim djela Oca Svog, ne veruj Mi. Ali ako to uradim, iako mi ne vjerujete, verujte delima: da znate, i vjerovati, da je Otac u Meni, i ja u Njemu (John 10:37-38)
Ne vjeruj da sam ja u Ocu, i Otac u Meni? Reči koje vam govorim ne govorim od Sebe: nego Otac koji prebiva u meni, On radi radove. Vjerujte Mi da sam u Ocu, i Otac u Meni: ili mi vjerujte za sama djela’ sake (John 14:10-11)
Isus nije pripadao kraljevstvu ovoga svijeta i stoga Isus nije govorio riječi svijeta i nije činio djela svijeta. Umjesto toga, Isus je govorio Božje riječi i oslanjao se na Njega i činio sva djela Kraljevstva Božjeg u Božjoj vlasti i u Njegovoj moći.
Isus je govorio, šta je Njegov Otac rekao i uradio ono što je video da Njegov Otac radi (Pročitajte također: ‘Da li ste znali... Hranjenje mnoštva‘)
Da svi budu jedno; kao ti, Oče, umjetnost u meni, i ja u tebi, da i oni budu jedno u nama: da svijet povjeruje da si me ti poslao. I slavu koju si mi dao ja sam im dao; da mogu biti jedan, čak i kao i mi: Ja u njima, i ti u meni, da mogu biti savršeni u jednom; I da svijet možda zna da ste mi poslali, i hast ih je volio, kao što si me volio (John 17:21-23)
Bog je živio u Isusu, a Isus je živio u Ocu. Isus je vjerovao i poslušao svog Oca i išao po Njegovoj volji. Njegov Otac Ga je štitio, zadovoljavao Njegove potrebe i slušao Ga, i odgovori Mu.
Njegov Otac Mu je dao sve što je tražio i što je trebao predstavljati, propovedati, i doneti Carstvo Božije ljudima i ispuniti Njegov zadatak na zemlji.
Ta riječ, Kažem, vi znate, koja je objavljena u cijeloj Judiji, i počeo iz Galileeja, Nakon krštenja koji je John propovijedao; Kako je Bog pomazao Isusa Nazareta sa Svetim duhom i snagom: ko je otišao dobro, i izliječivši sve što su potlačene od đavola; Jer Bog je bio s njim (Djela 10:37-38)
I tako, Isus je hodao u Kraljevstvu Božijem na zemlji i vladao nad đavolom i njegovim kraljevstvom. Isus je stvari koje nisu bile nazvao kao da jesu i donio je Kraljevstvo Božjem narodu propovijedajući evanđelje, isterivanje demona i isceljivanje bolesnika.
Baš kao u Starom zavjetu Bog je pobijedio neprijatelja i dao ga u ruke svom narodu, Bog je takođe pobedio snažnog čoveka (neprijatelja); On je svezao snažnog čoveka i dao ga u Isusove ruke; u Njegovoj moći.
Podizanje Lazara iz smrti
O tome čitamo u Knjizi po Jovanu kada je Lazar vaskrsao iz mrtvih. Pre nego što je Isus stigao na Lazarev grob, Bog je već dao Isusu Hristu pobedu nad smrću. Jer kada je Isus stigao na grob, gde je Lazar ležao četiri dana i naredio je Marti da odnese kamen, Isus je podigao svoje oči, i rekao, “Oče, Zahvaljujem Ti što si Me čuo. I znao sam da Me uvijek čuješ: ali zbog ljudi koji stoje uz to sam rekao, da povjeruju da si me ti poslao”.
Tada je Isus povikao iz sveg glasa, „Lazare, izađi!”. I smrt je poslušala Isusove riječi, koju je rekao u autoritetu svog Oca i vratio Lazara. Ono što se dogodilo u duhovnom carstvu postalo je vidljivo u prirodnom carstvu, kada je Lazar izašao iz groba (John 11:1-44)
Isus je prepustio autoritet Božjeg Kraljevstva svojim učenicima
Zatim je sazvao svojih dvanaest učenika, i dao im moć i vlast nad svim đavolima, i za lečenje bolesti. I poslao ih je da propovijedaju kraljevstvo Božje, i da leči bolesne (Luke 9:1-2, Matthew 10:1, Mark 3:14-15; 6:7)
Gledajte, Dajem vam moć da gazite zmije i škorpije, i nad svom snagom neprijatelja: i ništa neće na bilo koji način povrijediti (Luke 10:19)
Nakon što je Isus proveo vrijeme sa svojim učenicima, Isus je pozvao svojih dvanaest učenika i dao im moć (autoritet) nad nečistim duhovima i uputio ih da rade isto što je učinio Isus, naime da propovijedaju i donose evanđelje o Kraljevstvu Božjem Božjem narodu.
Pošto su lično poznavali Isusa i proveli vreme sa Isusom i videli Njegova dela, tačno su znali šta znače Njegove reči i šta moraju da urade.
Isus ih nije poučavao o vrstama demona i nivoima demonskih moći, niti im je dao plan korak po korak, koje su morali slijediti da bi izbavili osobu od đavolskog ugnjetavanja. On nije uputio svoje učenike da prvo vežu snažnog čovjeka.
Isus ni njima nije naredio da se mole i poste, pre nego što su otišli ili da su prvo morali da čekaju na otkrivanje vođenja pre nego što su mogli da isporuče osobu.
Ne, Isus to nije uradio. Jer inače, autoritet, koje je Isus dao svojim učenicima bilo bi nemoćno i bez efekta. Zato što bi se oslonili na svoje tijelo i radili bi djela u moći svoga tijela (Pročitajte također: ‘Tehnička vjera').
Ali autoritet, koju im je Isus dao nad nečistim duhovima i vjeru učenika u Isusa i vlast koju im je dao, bio dovoljan da ispuni Isusovu zapovest i izvrši dela Kraljevstva.
I tako učenici, koji još nisu bili ponovo rođeni, ali je i dalje pripadao generaciji stare kreacije, išao u poslušnosti u vlasti (autoritet) od Boga.
Svojom vjerom u Isusa Krista i autoritet, koje im je dao, učenici su doneli Carstvo Božije u one, koji su pripadali Božjem narodu i činili su ista djela kao njihov Gospodin i Gospodar Isus Krist.
Isus je optužen da je u ime Belzebuba izgonio đavole
Ali ako ja prstom Božijim izgonim đavole, bez sumnje je došlo kraljevstvo Božije na vas. Kad jak čovjek naoružan čuva svoju palatu, njegova roba je u miru: Ali kada će jači od njega doći na njega, i savladaj ga, uzima od njega sav njegov oklop u koji se pouzdao, i dijeli svoj plijen. Ko nije sa Mnom, protiv Mene je: a ko ne skuplja sa mnom, rasipa (Luke 11:20-23)
Ali ako izgonim đavole Duhom Božjim, tada je došlo kraljevstvo Božje. Ili kako se može ući u kuću jakog čovjeka, i pokvariti njegovu robu, osim što prvo veže snažnog čovjeka? a onda će mu pokvariti kuću. Ko nije sa mnom, protiv Mene je; a ko ne sabira sa mnom, raspršuje se (Matthew 12:28-30)
I ako se kuća podijeli sama od sebe, ta kuća ne može da izdrži. I ako Sotona ustane protiv sebe, i biti podijeljeni, ne može da stoji, ali ima kraj. Nijedan čovek ne može ući u kuću jakog čoveka, i pokvariti njegovu robu, osim što će prvo vezati snažnog čovjeka; a onda će mu pokvariti kuću (Mark 3:25-27)
Ljudi su bili zadivljeni Isusovim djelima. Ali zato što nisu bili upoznati sa Kraljevstvom Božijim, nisu prepoznali Isusa; Riječ Božja, i Carstvo Božije, i stoga su neki od njih optuživali Isusa da izgoni đavole u ime Belzebuba.
Ali Isus im je rekao, da svako kraljevstvo ili kuća koja je podijeljena protiv sebe ne može podnijeti. Pitao ih je, ako On izgoni đavole u ime Belzebuba, u koje ime su njihovi sinovi izgonili đavole.
Isus je rekao, da je On izgonio đavole prstom Božijim (Duhom Božijim), Carstvo Božije im je došlo. Jer kada jak čovek naoružan čuva svoju palatu, njegova roba je u miru. To je bio slučaj i prije nego što je Isus došao na zemlju i đavo je mogao nastaviti svoje destruktivno djelo na zemlji bez ometanja, by a.o. obmanjujući vođe naroda svojim lažima, uzrokujući da Božji narod bude zaveden.
Ali kada će jači od njega doći na njega i savladati ga, uzima od njega sav njegov oklop, u koju se pouzdao i u koju dijeli svoj plijen. I to je upravo ono što je Isus učinio, kada ga je Bog poslao na zemlju i hodao u Ime Boga i u Njegovoj moći.
Zbog Božjeg Imena i Njegove moći, Isus je imao veći autoritet od đavola. Isus je razotkrio laži đavola propovijedajući istinu o Bogu i poučavao ljude principima Kraljevstva Božjeg. Isus ih je izbavio, koji je pripadao Božjem narodu od sile neprijatelja pozivajući ga na pokajanje, odbacivanje greha, izgoniti demone, i isceljenjem bolesnika.
I sve to, koji su slijedili Isusa bi se okupili s Njim, baš kao i učenici, kada ih je Isus poslao i kada im je data vlast nad nečistim duhovima i oni su ih istjerali.
Isus je hodao u autoritetu i sili Božjoj, ali bi na kraju vezao snažnog čoveka; Đavo, i uzeti od njega sav njegov oklop i razoružati njegovu moć.
Isus je vezao snažnog čovjeka
Ipak je zadovoljan Gospoda da ga izbije; On ga je stavio na tugu: Kad dušeš napraviš ponudu za grijeh, On će videti svoje seme, Produžiće svoje dane, I zadovoljstvo Gospodara prosperirat će mu u ruci. On će videti na prolazu svoje duše, i biti zadovoljan: Njegovim znanjem će moj pravedni sluga opravdati mnoge; jer on nosi svoje inikumete. Stoga ću ga podijeliti porciju s velikim, i on će podijeliti plijen sa jakima; jer je izlio svoju dušu smrti: I bio je numerisan sa transgresima; i on je ponio grijeh mnogih, i učinili zagovorniku za transgresore (Isaija 53:10-12)
I da imaju pokvarene principene i ovlašćenja, on ih je otvoreno pokazao, Trumpiranje nad njima u njemu (Kološanima 2:15)
Isus je izvršio Božje otkupiteljsko djelo za (pao) čovjek, kroz Njegovu smrt i vaskrsenje. Isus je pobijedio đavola i pokvario poglavarstva i moći kraljevstva tame i pokazao ih otvoreno, Trumpiranje nad njima u njemu. Isus je uskrsnuo iz mrtvih sa ključevi pakla i smrti.
I tako Njegovim radom, Isus je vezao snažnog čovjeka razoružavši ga od njegove moći (autoritet).
Bog ima (privremeno) dao Svoje Kraljevstvo Svom Sinu, dok svi Njegovi neprijatelji ne budu stavljeni pod noge Njegove (1 Corintians 15:25).
Isus vlada, zajedno sa sinovima Božijim i borite se zajedno protiv duhovnih sila, Kneževine, i vladari kraljevstva tame.
Isus je pobijedio i razoružao poglavarstva i moći i predao ih u ruke sinova Božjih.
Stoga, ne morate tražiti i tražiti snažnog muškarca u nečijem životu i onda primjenjivati sve vrste svjetovnih formula, tehnike i metode vezanja jakog čovjeka. Kakva ponosna stvar!
Postoji samo Jedan, Koji je svezao jakog čovjeka i razoružao njegov oklop a to je Isus Krist!
Samo kroz vjeru u Njega i u Njegovo Ime; Njegov autoritet je moguće pokvariti dobra i opljačkati kraljevstvo tame spašavajući duše i oslobađajući zarobljenike.
Isus traži one u kojima se može pokazati jakim
Sva moć mi je dana na nebu i na zemlji. Idite dakle, i podučavaju sve nacije, krsti ih u ime oca, i sina, i svetog duha: Podučavajući ih da posmatraju sve stvari koje sam vam naredio: i, lo, Ja sam uvek sa tobom, Čak i kraj svijeta. Amen (Matthew 28:18-20)
Isus još uvijek gleda na one u kojima se može otkriti i pokazati jakim i očitovati svoj autoritet i moć.
Stoga On traži ljude, koji Ga vole i imaju vjeru u Njega i polažu svoje živote i predaju se Njemu i oslanjaju se na Njega i pokoravaju Mu se i hodaju u Njegovom autoritetu i moći.
Jer Isus ne može nekoga iskoristiti, koji voli sebe i pun je sebe i hodi za tijelom i zato se oslanja na svoju mudrost, znanje, intelekt, vještine, sposobnost, i položaj.
Takva osoba hodi u ponosu i neće slušati Riječ, a kamoli da se pokorimo Reči i poslušamo Reč. Ali takva osoba će to uvijek bolje znati i ići će svojim putem. Osoba će se osloniti na vlastite uvide, Otkrića, i doživljava i sve će raditi u skladu sa svojom filozofijom, Formule, metode, i tehnika, koji proizlaze iz mudrosti i znanja ovog svijeta i zasnovani su na iskustvima.
Kao što Me je Otac poslao, pa da te pošaljem
U onaj dan ćete znati da sam ja u svom Ocu, a vi u Meni, a ja u tebi. On ima moje zapovijede, i čuva ih, on je taj koji Me voli: a ko mene ljubi, moj će Otac ljubiti, i ja ću ga voljeti, i javit će se sebi (John 14: 20-21)
Zatim im je Isus ponovo rekao, mir tebi: kao što me posla Otac moj, ipak te šaljem (John 10:21)
Kao što je Isusa poslao Njegov Otac i dao Njegovo Ime i Njegov Sveti Duh Isusu, propovijedati i donijeti Carstvo Božje na zemlju, pa ih je Isus poslao, koji su ponovo rođeni u Njemu i dali su Njegovo Ime i Duha Svetoga, propovijedati i donijeti Kraljevstvo na zemlji na zemlji.
Kao Božji sin, sljedbenik Isusa Krista i građanina Kraljevstva Božjeg, morate znati Njegov posao i mjesto i svoj posao i mjesto.
Mnogo puta vjernici zabrljaju zadatke i mjesta i ne znaju tačno ko je za šta odgovoran. To je uglavnom zato što im nedostaje znanje o Riječi.
Mnogi žele da zauzmu poziciju Isusa Hrista, ali to je nemoguće. On je Bog i On će uvek ostati Bog. I iako sjedite u Njemu i Isus je obećao da ćete činiti ista djela kao što je On činio i još veća djela, jer je otišao Ocu, nikada nećete biti veći od Njega (John 14:12).
Isus je vezao snažnog čovjeka; On ga je razoružao iz njegove moći Svojim otkupiteljskim radom na krstu. Stoga ne morate vezati snažnog čovjeka, ali možete ući u Njegov počinak.
Odgovornost Crkve nije da veže snažnog čovjeka već da pokvari njegova dobra
Zadatak Crkve nije da veže snažnog čovjeka, nego da pokvari njegova dobra i razotkrije i uništi djela tame.
Crkva je odgovorna za duše ovog doba i niko drugi.
To je do Crkve; vjernici, koji su ponovo rođeni u Isusu Hristu da opljačkaju kraljevstvo tame i da oslobode zarobljenike. Ne oslanjajući se na sve vrste komplikovanih (ljudski) doktrine, Formule, tehnika, i metode, već vjerom u Ime Isusa Krista.
Samo živeći posle Njegova volja i hodajući u autoritetu Isusa Krista i sili Duha Svetoga i propovijedajući istinu evanđelja Isusa Krista, pozivajući narod na pokajanje, izgon demona umjesto 'vezivanja i puštanja', isceljenje bolesnika, i otpuštanja i zadržavanja grijeha, oni će uspostaviti Kraljevstvo Božije na zemlji.
Neka se dakle Crkva probudi i zauzme svoj položaj u Isusu Kristu, i uprkos otporu i progonu, učinite ono što je Isus naredio i posedujte zemlju za Kralja Isusa.
'Budite sol zemlje’
