Živimo u vremenu kada se grijeh tolerira i prihvaća u mnogim crkvama. Ima mnogo ljudi, koji sebe nazivaju kršćanima i idu u crkvu dok žive u grijehu. Zbog nedostatka duhovnog znanja u crkvi, ljudi nisu svjesni utjecaja grijeha na živote drugih ljudi i stoga odobravaju grijeh u crkvi. Možete li biti saučesni u grijehu vjernika (Hrišćani) prema Bibliji ili ne?
Duhovna transformacija u životima kršćana
Kada vjerujete u Isusa Krista i postanete rođen ponovo u Njemu, otkupljeni ste od svoje grešne prirode i pomireni s Bogom. Vi pripadate Hristovom telu.
Prebačeni ste iz kraljevstva tame u Kraljevstvo Božje, gde caruje Isus Hrist.
Postao si Božji sin (Ovo se odnosi i na muškarce i na žene) i pripadaju Bogu a ne (vladara) svijet više.
Kroz ovu duhovnu promjenu, vaš život u prirodi će se takođe promeniti.
Nećete više živjeti po požudi i željama svoga tijela, već po volji Duha.
Stoga, više nećete predstavljati kraljevstvo đavola i osnaživati njegovo kraljevstvo hodajući u grijehu. Ali vi ćete predstavljati i donijeti Kraljevstvo Božje na ovoj zemlji hodajući u pravednosti.
Kada se ponovo rodiš, automatski postajete član crkve. Crkva je skup vjernika i sljedbenika Isusa Krista (Hrišćani).
Crkva je najmoćnija institucija na zemlji
Sve dok je crkva Sjedi u Kristu; u Reči i hodi za Duhom u Božjoj volji, crkva je najmoćnija institucija na ovoj zemlji.
Ali… čim crkva postane tjelesna i počne hodati za tijelom i prilagođava riječi u Bibliji svojoj volji, Požude, i želje ljudi, i stavlja kreaciju iznad Kreatora, crkva više neće biti moćna institucija, ali a socijalnoj ustanovi, gde ima malo ili uopšte nema snage.
Ako crkveni poglavari ne čuvaju duhovnim vratima crkve, crkva će biti zauzeta i oskvrnjena od strane svijeta.
Nažalost, ovo se već dogodilo mnogim crkvama. Zato se svijet u mnogim crkvama osjeća kao kod kuće.
Đavolji napad na crkvu
Đavo je svjestan duhovne moći crkve. On čini sve što može da razoruža crkvu od Božje moći. Jedini način da se crkva razoruža Božijom moći je grijeh. Stoga je način đavola i njegove vojske da napadnu crkvu da iskušaju kršćane na grijeh, tako da crkva postaje nemoćna.
Đavo zna taj grijeh (što je neposlušnost Bogu i Njegovim rečima i poslušnost đavolu) odvaja crkvu od Boga i povezuje crkvu sa đavolom.
Kada je crkva odvojena od Boga i povezana sa đavolom, crkva više ne djeluje na duhovnom nivou u Božjoj sili, ali na tjelesnom nivou u vlasti đavola.
I tako kroz grijeh ljudi, đavo ima potpunu kontrolu i vlast nad crkvom, uprkos Žrtva Isusa Krista.
Postoje kršćani, koji vjeruju i govore da mogu hodati u grijehu (neposlušnost Bogu i Njegovoj Reči) bez ikakvih posledica. Jer Isus Krist je sve to postigao za njih na križu. Sve je to milost.
Ali ljudi, koji vjeruju i govore ovo, nisu duhovni već tjelesni. Oni ne razumeju šta je žrtva Isusa Hrista na krstu, Njegovo uskrsnuće iz mrtvih, i moć Njegove krvi zaista znači.
Mnogi hrišćani, koji vjeruju u Isusa Krista i kaju se, ostanite tjelesni i nastavite hodati u grijehu. Oni ne žele da uklone dela tela, jer vole da čine dela tela.
I oni mogu imati svoj način, jer ih ne ispravljaju suvjernici ili crkveni poglavari. Zato što se njihovi sukršćani ‘boje’ opominjati i ispravljati ih.
Kršćani se plaše suočiti se s drugima o svom grijehu
Većina suvjernika se boji govoriti istinu Božju i ispraviti ih. Zašto? Zato što se boje odbijanja, biti kritikovan, ili sudi. Mnogi vjernici se boje da ne uvrijede drugu osobu i da se ta osoba naljuti ili napusti crkvu. Radije prave kompromise i dopuštaju grijeh u crkvi nego gube člana crkve.
Zato suvjernici drže jezik za zubima i prikrivaju grijeh, ugoditi ljudima i zadržati ljubav i mir u crkvi.
Čuvate li ljubav i mir, tako što ćeš držati jezik za zubima i opraštati grijeh?
Barem, to oni misle. Oni misle, da pokazujući poštovanje prema svačijem životu i držeći jezik za zubima i ne ispravljajući vjernike, koji žive u grehu, čuvaju ljubav i mir. Oni misle da hodaju u ljubavi i da vole svog bližnjeg kada prikrivaju njegov grijeh. (Pročitajte također: Šta to zaista znači da voliš bližnjega svoga kao samoga sebe?).
Ali voleti bližnjega ne znači prihvatiti greh bližnjeg.
Ako drže jezik za zubima i prikrivaju grijeh, oni prihvataju djela tame koja onečišćuju i uništavaju crkvu (živote vjernika). Ali ne samo u životima vjernika nego iu njihovim vlastitim životima to će uzrokovati uništenje.
Jer kad vidite, taj suvjernik, koji je dio crkve živi u grijehu, što znači da osoba po navici radi stvari koje idu protiv Božje volje, Isuse, i Sveti Duh, a ti ništa ne kažeš, onda Biblija kaže da ste saučesnici u grijehu svog suvjernika.
Kada tolerišete grijeh suvjernika, bit ćeš saučesnik u grijehu suvjernika (saučesnik u grijehu).
Pogledajmo sada šta Biblija kaže o saučesnicima u grijehu suvjernika. Pogledajmo efekte grijeha u životu grešnika i životu saučesnika.
Eli i grijesi njegovih sinova
Eli je bio visoki sveštenik, koji je imao dva sina: Hofni i Fines. Međutim, Hofni i Finehas su bili Belijalovi sinovi. Bili su zli i nisu poznavali Gospoda, niti žrtveni zakoni i sveštenički običaji sa narodom. Zato što su se žrtvovali na svoj način i za svoje potrebe, koji se suprotstavljao volji Božijoj. I tako su zgriješili.
Grijeh Hofnija i Finehasa bio je veoma velik pred Gospodom. Zbog načina na koji su se ponašali, ljudi su se gnušali prinosa za Gospoda.
Ponašanje Hofnija i Finehasa osiguralo je da Božji narod ne samo da prezre ponudu Gospodnju, već je i učinio da Božji narod prestupi i sagreši.
Ali to nije bila jedina stvar koju su uradili. Hofni i Fines su takođe spavali sa ženama, koji su se okupili na vratima šatora skupštine.
Kada je Eli čuo, šta su njegovi sinovi uradili Izraelu, upitao je Eli svoje sinove, zašto su radili sve ove stvari.
rekao je Eli, da ako čovek zgreši protiv drugog, da će mu sudija suditi, ali ako čovjek griješi protiv Gospoda, koji će moliti za njega?
Ali uprkos Elijevim izrekama, njegovi sinovi nisu bili voljni da slušaju i Pokajte se njihovih zlih djela.
U tom trenutku, Eli je trebao pokazati svoje Ljubav prema Bogu i preuzeo odgovornost, koji je dolazio sa službom prvosveštenika. Eli je trebao ispraviti svoje sinove i izbaciti ih iz službe Gospoda jer nisu bili voljni da slušaju i pokaju se.
Ali Eli to nije uradio i pustio je svoje sinove na svoj način. Eli je stavio kreacije (njegove sinove) iznad Stvoritelja (Bože). Kroz njegovo delo, pokazao je da je njegova ljubav prema svojim sinovima veća od ljubavi prema Bogu.
Eli je postao saučesnik u grijesima svojih sinova
Tada je Božji čovjek došao Eliju i progovorio u Ime Gospodnje. Pokazao je Eliju svoje loše ponašanje, zašto je udario na Gospodnju žrtvu i prinose, koje je Gospod zapovedio u svom stanu, i poštovao svoje sinove iznad Boga, da se ugoji najvećom od svih prinosa Njegovog naroda.
Možda mislite, “ To je nepravedno, da je Eli smatran odgovornim za ponašanje i djela svojih sinova (grehe njegovih sinova).”
Ali činjenica je da Eli, koji je stajao u Božjoj službi, nije uradio volju Gospodnju.
On nije stavljao Božje zapovesti i zapovesti za službu sveštenika iznad svojih sinova. Ali Eli je pustio svoje sinove da idu svojim putem. Stoga je Eli postao saučesnik u grijehu svojih sinova.
Eli nije volio Boga više od svojih sinova. Zato Eli nije ispravio svoje sinove i nije ih izbacio sa funkcije.
Umjesto toga, Eli je dozvolio i prihvatio ponašanje svojih sinova. Radeći to, prihvatio je grijeh i oskvrnio hram i narod Izraela.
Eli je bio veliki svećenik i bio je odgovoran za suđenje Božjem narodu i ostanak poslušan Božjem zakonu koji predstavlja Njegovu volju. Ali zato što Eli nije preuzeo svoje odgovornosti i nije bio vjeran Bogu i poslušan Njegovoj volji, Bog više ne bi bio s njim i njegovom kućom.
Gospod je prorekao, kroz usta Božijeg čoveka, šta bi se desilo sa njegovom kućom. Podigao bi još jednog vjernog svećenika, koji bi hodao za Njegovim srcem i umom. Kao znak, Hofni i Fines će umreti u jednom danu (1 Samuel 2:27-36).
Elijev duh je u crkvi
Sve reči, dogodilo se da je Gospod govorio o njegovoj kući. Hofni i Fines umrli su istog dana, tokom bitke sa Filistejcima. Kada je Eli čuo šta se dogodilo i čuo, da su Filistejci uzeli kovčeg Božji, Eli je pao unatrag sa svog sjedišta. Eli mu je slomio vrat i umro.
Eli je osudio narod Izraela za 40 Godina, ali nije išao po volji Božijoj i nije ostao poslušan Njegovim riječima. Umjesto toga, Eli je bio vođen svojim osjećajima i emocijama. Stavio je svoje sinove iznad Boga i dopustio grijehe svojih sinova u domu Gospodnjem. Stoga je postao saučesnik u grijehu svojih sinova.
Ovaj Elijev duh je aktivan u mnogim crkvama. Mnoge crkve smještaju ljude (stvaranje) iznad Boga i Njegove Reči (Kreator) i sakriti, dozvoliti, i prihvati greh. Crkvene vođe su tjelesni i vođeni su svojim osjećajima i emocijama, umesto Reči Božije (Biblija) i Sveti Duh. Jer oni tolerišu greh, oni su saučesnici u grijehu naroda.
Odgovornost proroka Ezekiela
Bog je imenovao proroka Jezekijela za čuvara u domu Izraelovu. Ali sa ovom pozicijom došla je i velika odgovornost.
Sin čovečji, Postavio sam te za stražara domu Izraelovu: zato slušaj riječ iz mojih usta, i daj im upozorenje od mene. Kad kažem zlima, Sigurno ćeš umrijeti; a ti ga ne upozoravaš, niti govori da opominje bezbožnika od njegovog zlog puta, da mu spase život; isti će zli čovjek umrijeti u svom bezakonju; ali njegovu krv tražiću iz tvoje ruke. Ipak, ako upozoriš zle, i on se ne okreće od svoje zloće, niti sa njegovog opakog puta, on će umrijeti u svom bezakonju; ali ti si izbavio svoju dušu.
Opet, Kad se pravednik okrene od svoje pravednosti, i činiti bezakonje, a ja sam postavio kamen spoticanja pred njim, on će umreti: jer mu nisi dao upozorenje, on će umrijeti u svom grijehu, i njegova pravednost koju je učinio neće se spominjati; ali njegovu krv tražiću iz tvoje ruke. Ipak, ako upozoriš pravednika, da pravednik ne griješi, i ne griješi, On će sigurno živjeti, jer je upozoren; takođe si izbavio svoju dušu (Ezekiel 3:17-21)
U Starom zavjetu ima mnogo više primjera o tome da ste saučesnici u grijehu drugih (suvjernici) i šta se događa kada ne upozorite suvjernike na njihove grijehe i ne ispravite ih.
Ali idemo na Novi zavjet. Pogledajmo da li se Božja volja promijenila u Novom savezu u vezi s grijehom i saučesništvom u grijehu suvjernika i postajanjem saučesnikom u grijehu.
Da li se Božja volja promijenila u Novom savezu u pogledu saučesništva u grijehu suvjernika?
Postoje kršćani, koji misle da nakon žrtve i vaskrsenja Isusa Krista i dolaska Duha Svetoga, sve se promenilo. Oni to vjeruju u Novom zavjetu, mogu da žive kako žele da žive. Ali to nije istina.
Riječi i Isusova volja su riječi i volja Očeva. Jedina stvar koja se promijenila je da se Isus pobrinuo za problem grijeha; buntovna grešna priroda palog čoveka (Starac) koje navodi čoveka na greh.
Isus je preuzeo mjesto palog čovjeka i umro na križu umjesto palog čovjeka.
Isus je ušao u pakao i nakon tri dana je uskrsnuo kao pobjednik iz mrtvih sa ključeve pakla i smrti. Tako da svaka osoba, ko vjeruje u Isusa Krista može postati nova kreacija, Sin Božji (Ovo se odnosi i na muškarce i na žene), i pomiri se sa Bogom i hodaj kao sin Božji u poslušnosti Očevoj volji.
Ali milost Božja i žrtva Isusa Krista nisu dopuštenje da se nastavi hodati za tijelom u grijehu, u neposlušnosti Bogu.
Božja milost se možda nikada ne koristi za odobravanje i prihvaćanje grijeha u životima kršćana, ko su crkva.
Jer je Isus rekao, da ćeš vršiti volju i djela svoga oca.
Stoga ako nastaviš hodati u grijehu; u neposlušnosti Bogu onda svojim djelima dokazuješ da je đavo tvoj otac. Ali ako živite u poslušnosti Bogu i vršite Njegovu volju, onda svojim djelima dokazujete da je Bog vaš Otac (John 8:39-44; 10:25; 15:24). Zapamtiti, da su ovo Isusove reči.
Drvo ćete prepoznati po plodovima
Kada pogledate plod drveta, vidjet ćeš kakvo je drvo. Kada prođete pored drveta sa tablom na kojoj piše 'dud', ali vidite jabuke kako rastu na drvetu. Znaš, da to nije dud, ali drvo jabuke.
Isto je i sa ljudima, koji sebe nazivaju kršćanima. Mogu sami sebe da pozovu, šta god žele, već njihovi životi i djela; voće koje proizvode, svedoče ko su i kome pripadaju: Isus ili đavo.
Ananija i Safira
Ananija i Safira bili su dio prvog sabora vjernika. Crkva je bila jednog srca i jedne duše. Niko nije rekao, da su stvari koje je posjedovao bile njegove, ali su imali sve zajedničke stvari. One, koji su posjedovali zemlje ili kuće prodali su ih i donijeli cijene prodatih stvari apostolima i položili ih pred noge. Apostoli su dijelili prema svačijim potrebama.
Ananija i Safira su takođe pripadali saboru vjernika. Ananija je takođe prodao svoju zemlju. Međutim, zadržao je dio cijene za sebe.
Ananija je obavestio svoju ženu Safiru o tome šta je uradio, stoga je postala saučesnik u njegovom planu i saučesnik u njegovom grijehu.
Kada je Ananija otišao do učenika da donese određeni dio i položio ga pred noge apostola, Sveti Duh je otkrio Petru šta je uradio Ananija.
Petar ga je suočio sa svojim zlim ponašanjem. Ananija je prezirao i lagao Duha Svetoga, misleći da On nije znao za svoj sebični plan.
pomisli Ananija, da Bog ništa nije video, ali Bog je svemoćan. Bog sve vidi i zna svako djelo koje izlazi iz srca ljudi. Stoga je Bog znao za Ananijin zli plan.
Peter je rekao: “Ananija, zašto je Sotona ispunio tvoje srce da lažeš Svetom Duhu, i da zadrži dio cijene zemljišta? Dok je ostalo, zar nije bila tvoja? i nakon što je prodat, zar to nije bilo u tvojoj vlastitoj moći? zašto si ovo začeo u svom srcu? nisi lagao ljudima, ali Bogu” (Djela 5:3-4)
Ananija i Safira su lagali Svetom Duhu i umrli
Kada je Ananija čuo ove reči, pao je i umro. Zbog toga, veliki strah obuze sve one koji su čuli. Mladići su ustali i sahranili Ananiju.
Otprilike tri sata kasnije, Ananija njegova žena, Sapphira, koja je znala za greh njenog muža, došao. Nije znala šta se desilo njenom mužu. Kada je ušla, upitao ju je Peter: “Reci mi da li si prodao zemlju za toliko?”
Sapphira je mogla priznati svoj grijeh, govoreći Petru istinu. Ali Safirino srce je bilo zlo, baš kao i srce njenog muža. Stoga, ona je također lagala Duhu Svetom i iskušavala Ga potvrđujući da je primila taj određeni iznos novca. Postala je saučesnica u grijehu svog muža i umrla (Djela 5:1-11)
Vidite da se u Novom savezu Božja volja u pogledu grijeha i saučesništva u grijehu nije promijenila. Božja volja ostaje ista, Jučer, Danas, i zauvijek. Jer Bog se ne mijenja.
Nemojte postati dionik tuđih grijeha
Pavle je naredio Timoteju da ne postane učesnik u tuđim gresima. To znači da Timotej nije mogao dozvoliti i prihvatiti greh u crkvi. Jer odobravanjem grijeha, automatski bi postao učesnik u tuđem grehu (1 Timothy 5:22)
Pavle je pisao svecima u Efesu, da im nije bilo dopušteno da postanu sudionici neplodnih djela tame (Greh). Pošto se djela tame protive volji Božjoj. Ali Pavle im je naredio da umesto toga prekore dela tame (Efežanima 5:11).
Riječ 'ukoriti’ je prevedeno sa grčke riječi 'elénchõ'. Elénchõ znači, neizvesnog afiniteta; pobijati, opominje: – osuđenik, uvjeriti, reci grešku, ukor, koriti*.
Hrišćani, koji tolerišu greh, postanu saučesnici u grijehu suvjernika i zajedničara u grijehu
Hrišćani, koji dozvoljavaju i opraštaju grijehe suvjernika, koji žive u grehu, postanu saučesnici u grijehu suvjernika i sudionici njihovog grijeha. Đavo dolazi sa svojim lažima, i koristi takozvanu ljubav, tolerisati i prihvatiti grijeh.
Ali prihvatanjem greha, crkva postaje duhovno okaljana grijehom i tamom.
To postaje vidljivo u životima ljudi, koji više ne hode za Duhom prema Reči u Božjoj volji, nego po tijelu prema riječima čovjeka i po volji tijela.
Žive za požudama i željama svoga tijela i nastavljaju raditi ono što žele i što im prija.
Puni su ponosa i ne dozvoljavaju nikome da im govori šta da rade, čak ni Isus i Otac.
Stoga, oni se ne pokoravaju Bogu i ne slušaju Isusove riječi i ne vrše Njegovu volju. Umjesto toga, oni se bune protiv Reči i čine te stvari, koji se suprotstavljaju Božjoj volji.
Hrišćani, koji tolerišu i tolerišu greh prihvataju dela đavola i tame i dopuštaju da prevladaju vrata pakla.
A ovo je ljubav, da hodimo po Njegovim zapovestima. Ovo je zapovest, To, kao što ste čuli od početka, trebali biste hodati u njemu (2 John 1: 6)
Ako zaista hodate u ljubavi Božjoj i volite jedni druge, tada činite Njegovu volju i hodate po Njegovim zapovestima.
Božja je volja da svi budu izbavljeni od grijeha i smrti i da budu spašeni
Božja je volja da svi budu otkupljeni od vlasti grijeha i smrti i spašeni. Zato Bog i dalje svaki dan upozorava kroz Svoju Riječ i Svoj Duh i poziva ljude na pokajanje i uklanjanje grijeha.
U sljedbenici Isusa Krista, koji su rođeni od Boga i imaju Duha Svetoga koji prebiva u njima, uradiće isto. Oni ne pokušavaju osuditi ljude ili ih posramiti suočavajući ih s njihovim grijesima i upozoravajući ih i ispravljajući ih. Ali oni ne žele da se bilo koja duša izgubi i izgori u paklu!
Zato pravi kršćani stoje na Riječi i upozoravaju crkvu (sabor vjernika) da uklonimo greh i da hodimo sveto u pravednosti. To je prava ljubav Božija! Jer greh, što je neposlušnost Bogu, znači ropstvo đavolu i smrt. Grijeh vodi u smrt, a ne u vječni život (Oh. Rimljanima 6:23; 8:13 (Pročitajte također: Nećete umreti ako nastavite grešiti?))
To je zadatak svakog vjernika i sljedbenika Isusa Krista, ne samo da utješi slaboumne, podržavaju slabe, i budi strpljiv prema svim ljudima, ali i da ih upozori, koji su neposlušni; oni koji se bune protiv Reči Božije i neposlušni su Njegovoj volji (1 Th 5:14).
Tako da imaju sposobnost da se pokaju i budu oslobođeni moć grijeha, Đavo, i smrt.
'Budite sol zemlje’
*Snach's Concordance
