Mnoge crkve su imenovale vođe, koji vode Božji narod nazad u Egipat. Postoje crkveni poglavari, koji su smislili sve vrste doktrina koje odstupaju od Biblije (Božja Riječ) i čini da ljudi ostanu takvi kakvi jesu i žive u grijehu, umjesto da navede ljude da uđu u proces posvećenja i da cijeli svoj život predaju Isusu Kristu i slijede ga. To je baš kao Božji narod u Starom zavjetu, koje je Bog otkupio od faraonovog ugnjetavanja, ali dok su bili u pustinji na putu ka obećanoj zemlji, nisu im se svidjeli od Boga postavljeni vođa Mojsije i Božji način rada. Božji narod je želio da imenuje novog vođu, koji bi ih odveo nazad u Egipat.
Božji narod je želio postaviti novog vođu i vratiti se u Egipat
Tako su rekli jedno drugom, “Dozvolite nam da imenujemo a (nervozan) vođu i povratak u Egipat (Brojevi 14:4)
Božji narod je bio na putu u obećanu zemlju. Kada su stigli u pustinju Paran, Bog je obećao Mojsiju, da će dati zemlju Kanaan sinovima Izraelovim. Bog je naredio Mojsiju da iz svakog plemena pošalje po jednog čovjeka, da pretražuju zemlju hanansku. Mojsije je poslušao zapovijed Gospodnji i posla dvanaest glava sinova Izraelovih da izvide Kanaan.
Poslije 40 Dani, dvanaest ljudi se vratilo Mojsiju, Aaron, i džemat. Oni su potvrdili, da je zemlja tekla mlijekom i medom. Međutim, takođe su rekli, da su stanovnici bili jaki i gradovi ograđeni zidinama i veoma veliki. Kada je kongregacija čula njihove riječi, postali su uznemireni.
Dvanaest muškaraca je videlo iste stvari, ali nisu podijelili isti izvještaj.
Dobar i zao izvještaj o dvanaest špijuna
Zato što je Kaleb imao dobar izveštaj i verovao je da su oni u stanju da ga savladaju. Stoga, Kaleb je umirio narod prije Mojsija, govoreći da treba odmah da se popnu i posjeduju zemlju.
Ali ostali muškarci nisu dijelili isto mišljenje. Nisu vjerovali, da su mogli ići protiv naroda jer, u njihovim očima, bili su jači. Izneli su lošu prijavu, rekavši: “zemlja, kroz koje smo prošli da ga pretražimo, je zemlja koja izjeda svoje stanovnike; i svi ljudi koje smo vidjeli u njemu su ljudi velikog rasta. I tamo smo vidjeli divove, sinovi Anakovi, koji dolaze od divova: a mi smo bili pred očima kao skakavci, i tako smo im bili na vidiku” (Brojevi 13:31-33).
Izraelovi sinovi nisu slušali Kaleba i njegov dobar izvještaj. Ali poslušali su zao izvještaj drugih muškaraca. Jer kad su čuli zlu prijavu, podigli su glas i plakali i plakali te noći.
Zajednica je počela da gunđa i prigovara
Zajednica nije slušala Kalebove riječi i riječi i obećanje Božje i nije vjerovala u Njegovu sposobnost. Ali slušali su riječi drugih muškaraca, koji su se oslanjali na vlastite sposobnosti umjesto na Božju sposobnost.
Odmah, narod je počeo gunđati i žaliti se na Mojsija i Arona. Pitali su, zašto ih Bog nije mogao pustiti da umru u egipatskoj zemlji ili u pustinji, i zašto ih je Bog odveo u zemlju, gdje bi padali od mača i gdje bi njihove žene i djeca bili plijen
Vjerujući u riječi ljudi, dozvolili su najgorem scenariju u svom umu, to se nije slagalo sa Božjim scenarijem.
Bog je obećao da će im dati zemlju. Ali ljudi su vjerovali izvještaju jedanaestorice ljudi iznad riječi i Božjeg obećanja. Slušali su se i uzdali se u njih, umesto da slušamo i oslanjamo se na Boga. Zbog činjenice, da je narod vodio strah, to je uzrokovano zlim izvještajem, hteli su da imenuju vođu, ko bi ih vratio u Egipat.
Htjeli su nekoga postaviti, ko bi ih vratio u stari život, da im je toliko nedostajalo.
Radije bi živjeli u ropstvu pod vlašću faraona i služili čudnim bogovima, da bi mogli da žive po svojoj volji, ispunjavaju požude i želje njihovog tijela, onda živite u slobodi i oslanjajte se na Boga i služite Mu i živite po Njegovoj volji.
Imenovanje lidera, koji vode vjernike natrag u Egipat (Svijet)
I upravo je to, šta se dešava sa zajednicom Božijom (crkva.) Danas. Vjernici su postali a Nova kreacija u duhovnom svetu, vjerom u Isusa Krista i preporodom. Oni su kupljeni krvlju Isusa Krista i otkupljeni od svoje griješne prirode.
Otkupljeni su od vlasti đavola i tame, SZO caruje u životima ljudi kroz grijeh. Ali…
Zbog ljubavi prema svijetu i sebi, mnogi hrišćani to ne žele obući novog čovjeka.
Imaju sposobnost da žive u slobodi, ali mnogi radije biraju da žive u ropstvu. To je zato što se mnogi ljudi ne žele pokoriti Riječi i ne žele umrijeti tijelu. Oni žele zadržati svoj stari život od povjerenja i život Starac i njegovu prirodu.
Zbog toga, mnogi ne ulaze u to mjesto, koje je Bog pripremio za njih.
Mnogi ljudi duhovno ne sazrevaju i ne odrastaju u sliku Isusa Hrista. Ali oni ostaju stari tjelesni čovjek, koji živi po tijelu u ropstvu đavola i vodi ga slabi i prosjački elementi ovoga svijeta.
Ali onda, kada Boga niste poznavali, služili ste onima koji po prirodi nisu bogovi. Ali sada, nakon toga ste upoznali Boga, ili bolje rečeno, poznati su od Boga, kako se opet okrećete slabim i prosjačkim elementima, kojima ponovo želite da budete u ropstvu? Vi posmatrate dane, i mjeseci, i vremena, i godine (Gal 4:8-10).
Pokajali su se pred očima, ali ne u srcu
Kome naši očevi ne bi poslušali, ali ga odbacio od njih, i u njihovim srcima ponovo se vratili u Egipat (Djela 7:39)
Mnogi kršćani su se pokajali pred očima, ali ne u njihovim srcima. Oni misle, da su posjećivanjem crkve i činjenjem 'dobra djela' spašeni. Međutim, njihova srca ostaju nepromijenjena.
Oni ne žele da slušaju Reč, a kamoli da se potčinimo Riječi.
Ne, žele da vode svoje živote sa idejom u svojim glavama, da će otići u raj kada umru. Zato veruju u Isusa, biti kršten, idi u crkvu, i možda imaju zadatak u svom džematu.
Ali zato što njihova srca ostaju nepokajana i nepromijenjena, oni odbacuju Reč i vraćaju se svojim starim navikama i svom starom udobnom životu.
Traže vođe, koji propovijedaju nakon što ih svrbe uši i po volji i želji svojih nepokajanih srca. Tako da se ne moraju mijenjati, ali mogu da žive sopstveni život.
Jer će doći vrijeme kada oni neće podnijeti zdravu nauku; ali će po svojim željama gomilati sebi učitelje, ima svrab u ušima; I oni će odvratiti svoje uši od istine, i biće pretvorena u basne (2 Timothy 4:3-4)
Oni traže, baš kao i sinovi Izraelovi, za lidere, koji će ih odvesti nazad u Egipat; Svijet. Tako da mogu ostati tjelesni i živjeti po volji, požude i želje njihovog grešnog tela i rade ono što žele.
Mnogi kršćani žele ostati tjelesni i ne žele da im se govori šta da rade
Mnogi kršćani ne vole da se suočavaju sa svojim ponašanjem i životima. Oni ne žele da budu disciplinovani i ispravljeni Rečju. Ne žele polažu svoje meso i biti odbačeni i proganjani od strane svijeta i ljudi oko njih. Ne, žele da se svide i da ih svet prihvati. Žele da imaju bezbrižan i ugodan život, baš kao i svijet.
I zato se postavljaju mnogi propovjednici i crkveni poglavari, koji su neduhovni i žive po telu.
Oni ne govore Božije reči, već reči ljudi, to će dovesti ljude nazad u Egipat; Svijet, u ropstvu đavola. Oni misle, da su slobodni i da žive u slobodi, ali nisu u pravu.
Bog je izabrao i postavio Mojsija za vođu
Mojsije nije bio vođa, koga bi narod izabrao i postavio. Jer da je do ljudi, radije bi izabrali i postavili nekog drugog za svog vođu.
Neko kao Aaron, koji je dozvolio da ga narod zastraši i radio šta je hteo (Egzodus 32). Međutim, Bog je izabrao i postavio Mojsija za vođu svog naroda, da Ga predstavlja.
Neka vjernici postanu mlaki i pasivni za Isusa Krista?
Zbog svih ovih modernih humanističkih učenja, mnogi strastveni vjernici, koji su počeli sa pravim i iskrenim srcem, izgubili su svoju revnost i vatru. Mnogi vjernici su postali mlaki i pasivni za Isusa Krista, Bog i Njegovo Kraljevstvo, i ne poslušaj istinu.
U mnogim životima, Isus više nije centar.
Mnogi vjernici više nisu fokusirani na to kako mogu uzvisite Isusa i ugodite Ocu sa svojim životima. Ali oni su fokusirani na sebe i svoje vlastito kraljevstvo. Oni traže načine, biti uspješan i uspješan na ovom svijetu. Oni žele iste stvari kao i svijet, ali samo bolje i više.
Umjesto da živimo po Duhu, oni se stalno vraćaju u tijelo i žive u ropstvu siromašnih prosjačkih elemenata ovog svijeta, baš kao i sinovi Izraelovi.
Teško buntovnoj djeci, govori Gospod, koji se savetuju, ali ne od Mene; i to pokriti sa oblogom, ali ne od Moga Duha, da bi grijehu dodali grijeh: Ta šetnja za spuštanje u Egipat, i nisu pitali u Moja usta; da se ojačaju u snazi faraona, i pouzdati se u sjenu Egipta! Stoga će faraonova snaga biti vaša sramota, a povjerenje u sjenu Egipta tvoja zbunjenost (Isaija 30:1-3).
Mnoge crkvene vođe propovijedaju jevanđelje o ljudima
Jevanđelje se ne fokusira na Isusa, krst i krv, spasenje duša i posvećenje; skloni starcu sa svojim gresima i bezakonjima. Ali jevanđelje je postalo humanističko jevanđelje prosperiteta, puna ljudske milosti, koji se fokusira na…. ljudi.
Naravno, Gospod se brine za tebe. On vas blagosilja i brine za vas tako da ne morate brinuti ni o čemu. Ali danas, jevanđelje se fokusira samo na materijalno blagostanje, sreća, i bogatstvo ljudi. Jer, to je ono što tjelesni vjernici žele čuti.
Ne žele da ih Riječ ispravlja i disciplinuje. Ali oni žele zajedništvo, zabavite se, motivirani i razmaženi i doživite topla nejasna osjećanja u crkvi. Ne žele da se odreknu stvari koje vole, ali su odvratni Bogu.
Zato, oni su birali i imenovali vođe, ili tražite crkvu, koji ispunjavaju svoje požude i želje i propovijedaju u skladu sa svojim tijelom i voljom.
Mnoge crkvene vođe propovedaju ono što ljudi žele da čuju
Ove vođe, koji su postavljeni od ljudi su u službi ljudi. Zato ove vođe propovijedaju, šta žele da čuju. Jer što više ljudi privlače, što je džemat veći, slavu, i više novca.
Ove crkvene vođe misle da ugađaju Bogu i služe Isusu. Oni smatraju rast indikatorom, da djeluju u vjeri i hode po Božjoj volji. Ali umjesto predavanja, ispravljanja i podizanja kršćana u Riječi, tako da sazrijevaju i izrastu u nalik Isusu Kristu i čuvaju tijelo Kristovo svetim, čista i pravedna, ove vođe vode Božji narod nazad u Egipat; u ropstvo sveta; đavo i tama.
Oni više nisu svjetlo koje sija u tami, ali su postali jedno sa tamom.
'Budite sol zemlje’
